U subotu, 18. siječnja, učenici 3.A i 3.B razreda uz vodstvo profesorice Tihane Gerić imali su priliku vidjeti kako izgleda ispit studenata prve godine Akademije dramske umjetnosti. Glumeći Shakespearove drame rastuživali su nas, nasmijavali pa čak i strašili. Sve to uspjeli su dočarati različitim pristupom na istoj sceni te nam tako i pokazati kako jednu scenu možemo interpretirati na stotine načina. Zanimljivo je bilo vidjeti glumu u njezinu čistom obliku, glumu koja nije dio neke konkretne predstave, već glumu koja je sama sebi svrhom.
Iako je san većine miočana upisati STEM fakultet, postoje učenici koji na kraju ipak odluče upisati neki društveni ili pak umjetnički fakultet, primjerice Akademiju koju je na prvi pogled teško povezati s MIOC-om.
Jedan od takvih je Ivan Grlić. Trenutno na 4 godini Akademije, bivši učenik MIOC-a, nakon ispita prvaša, dublje nas je upoznao s ljepotama studija glume. Iako je upisao MIOC zbog matematike i kemije, Ivan Grlić nakon 4 godine „mukotrpnog“ MIOC-a odlučio je upisati glumu. Ispričao nam je kako je točno završio na studiju glume, kako se pripremao, što je uopće potrebno za prijemni i naglasio je važnost dobrog obrazovanja u srednjoj školi za upis te daljnje studiranje.
Meni je to znanje koje imam vrijedno jer nije stvar pojedinačnih informacija, stvar je načina vlastitog procesuiranja. Primjerice, sjećam se u srednjoj da su se svi žalili: „Kako to izabrali smo MIOC zbog matematike, informatike…i sad povijest moramo učiti!“ Na to je prof. Mrvelj super odgovorio da ne učimo povijest jer je nužna posljedica da bismo mi znali neke informacije, nego da učimo razmišljati, vremenski i prostorno.
Istaknuo je generalno važnost čitanja, a posebice za učenike koji možda planiraju ići na Akademiju: Treba puno čitati jer kada ti dođeš nekome na pripreme, klasični ljudi koji rade te pripreme će vam uzeti dosta novaca i reći evo pripremite ovaj tekst, monolog, to će tebi odgovarati ― ja sam tebe psihoanalizirao u 5 minuta, a zapravo to nisu neki materijali koji se vama nužno moraju sviđati. A kada čitate, pogotovo Shakespearea ili bilo koje klasične dramske komade, naći ćete sigurno nešto za te 2 minute monologa, nešto s čime se vi možete poistovjetiti i mislim da je to ključna stvar. Tako da mislim da je čitati super pogotovo ako ćete se pripremati za prijemni.“
Iako studij ne omogućuje primanje stranih studenata jer se studij temelji isključivo na hrvatskom jeziku, to ne znači da nakon studija ne možete raditi u inozemstvu. Ivan Grlić prekrasno nam opisuje zašto bi baš on ostao u hrvatskoj kazališnoj industriji i ističe važnost značenja upravo hrvatskog jezika u glumi.
Ne znam kako bih se povezao s tim (stranim) riječima jer ti kada kažeš neku riječ na hrvatskom jeziku nemaš samo asocijaciju značenja, nego imaš puno emotivnih asocijacija, npr. majka, more – imaš neki refleks odmah.
Želimo Ivanu Grliću puno uspjeha te se nadamo da ćemo ga uskoro moći i gledati u nekim kazališnim komadima. Isto tako puno sreće želimo i svima koji unatoč „miočanskim stereotipima“ ipak razmišljaju upisati neki društveni ili umjetnički fakultet.
Autorica: Iskra Čiček
