Svjetski dan glasa obilježava se svake godine kako bi se naglasila velika važnost glasa u svakodnevnom životu. Ciljevi su istaknuti utjecaj glasa na kvalitetu života i upozoriti na različite poremećaje glasa koji mogu ukazivati na različite bolesti. Vjerojatnost pojave poremećaja glasa možemo smanjiti na različite načine. Preporučljivo je piti dovoljno tekućine, prozračivati prostore u kojima boravimo te odmarati glas. Treba izbjegavati nakašljavanje (pročišćavanje grla), šaptanje i vikanje. Pušenje, alkohol i jako začinjena hrana također nepovoljno djeluju na naš glas.
Premda je Svjetski dan glasa usmjeren prvenstveno na zdravlje glasa i sprečavanje poremećaja glasa, glas kao pojavu proučavaju različiti stručnjaci. U nastavku teksta donosimo kratak pregled spoznaja o glasu do kojih su došli psiholozi i drugi stručnjaci:
- Pjevušenje i pjevanje dovodi do lučenja hormona poput endorfina, koji smanjuju stres.
- Način na koji govorimo prenosi sugovorniku informacije o tome kako se osjećamo i utječe na dojam koji će on o nama stvoriti. Na primjer, neka istraživanja pokazuju da osobe koje govore dubljim glasom doživljavamo društvenijima i dominantnijima. Glas ovisi o brojnim čimbenicima, kao što su uvjeti u kojima smo odrasli, odnosi koje smo uspostavili s drugima te o društvenim normama i očekivanjima. Svoj glas možemo ga poboljšati pravilnim disanjem i različitim vježbama.
- Prema nekim istraživanjima, osobe sa stranim naglaskom smatramo manje uvjerljivima. Općenito manje istinitima smatramo informacije koje teže razumijemo, kao što su one koje smo dobili od osobe koja govori stranim naglaskom. Slično tome, skloniji smo više vjerovati osobi čije je ime lakše za izgovoriti! Takve nam se osobe također više sviđaju i postižu veći uspjeh u životu – na primjer, vjerojatnije je da ćemo glasati za njih!
- Istraživanja pokazuju da većina ljudi ne može pouzdano utvrditi laže li njihov sugovornik. To vrijedi čak i za stručnjake koji rade u FBI-ju i na sličnim poslovima! Načelno, bolje je usmjeriti se na glas nego na oči osobe – ako ona govori višim tonom nego inače, to može upućivati na to da možda ne govori istinu.
- Često možemo naići na informaciju da dojam o drugoj osobi temeljimo ponajviše na njenom govoru tijela (55%) i tonu glasa (38%), a vrlo malo na sadržaju koji govori (7%). U stvari se radi o široko rasprostranjenoj zabludi. Ona je nastala zbog toga što su ljudi pogrešno tumačili i pretjerano uopćili rezultate istraživanja koja je prije 50-ak godina proveo Albert Mehrabian, koji je do gornjih postotaka došao na temelju istraživanja koja su u velikoj mjeri pojednostavili komunikacijski proces.
Naslovna fotografija: https://laudato.hr/sites/default/files/6acfee96-c6fb-4543-83d1-815b684daefe.jpg
Izvori:
https://www.apa.org/monitor/julaug04/detecting
https://www.kbc-zagreb.hr/svjetski-dan-glasa2023.aspx
https://thenextweb.com/news/the-psychological-impact-of-a-persons-voice
Tekst priredio: Valentin Lapaine, prof.