Što potakne dijete od petnaest godina na selidbu 400 kilometara od svoje obitelji? Za jedanaest učenika u ovogodišnjoj novoj generaciji Miočanki i Miočana, odgovor je škola.
Iako je XV. gimnazija smještena u Maksimiru, većina učenika naše škole nije iz okolice, već dolaze iz jednog od mnogih kvartova u Zagrebu. Postoji i značajan dio učenika koji nije iz ovoga grada, nego iz zagrebačkoga prstena. Oni svaki dan putuju satima kako bi došli u školu. U svakoj generaciji postoji nekoliko posebnih srednjoškolaca koji nisu ni iz Zagreba, ni iz zagrebačke okolice, već su se doselili iz drugih županija kako bi pohađali našu školu.
U ovoj generaciji novih Miočana imamo jedanaestero takvih učenika. Oni dolaze iz raznih dijelova Hrvatske, kao što su: Dubrovnik, Osijek, Otočac, Krapina, Hum na Sutli i drugi.
Ovi su učenici ostavili sve što im je poznato sa samo četrnaest ili petnaest godina te su osvijestili moguće poteškoće prilikom školovanja u XV. gimnaziji. Oni trenutno žive u učeničkim domovima, gdje dijele svoju spavaću sobu s nepoznatim sustanarom i imaju strog kućni red. Roditelje pritom viđaju samo na kraju tjedna, a neki i rjeđe.
Njihove se motivacije mogu svesti na to da su jednostavno htjeli doći u MIOC. Oni koji su prošli na državnoj razini natjecanja iz Informatike, Matematike ili Fizike, sjećaju se kako su na srednjoškolskim razinama gotovo svi natjecatelji bili odjeveni u jarke boje MIOC majica. Oni koji nisu išli na ta natjecanja, jednostavno su čuli o visokoj razini obrazovanja i mogućnosti koje pruža naša škola te su ih roditelji ili nastavnici potaknuli da dođu na provjeru posebnih znanja, znanu kao prijemni ispit.
Školovanje u MIOC-u razvilo se u neku svojevrsnu legendu diljem Hrvatske, ali svi su ovi učenici dolaskom u školu bili ugodno iznenađeni. Neki od njih čak i uče manje nego što su u osnovnoj školi, a oni koji više uče kažu da je, iako ponekad zna biti teško, lako pratiti nastavu. Ipak, svi se slažu da im je najdraže u MIOC-u: zajednica. Skladno su se uklopili u svoje razrede i sretni su što su pronašli ljude slične sebi.
Iako su ovi učenici morali mnogo toga žrtvovati te napraviti nešto što većina ljudi napravi tek kasnije u životu, njima je drago što su donijeli tu odluku i ne bi se vraćali.
Autor: Rita Bakić
