Većina natjecatelja složit će se s tvrdnjom da sudjeluju na natjecanjima jer vole predmet u kojem se natječu. Uzbuđuje ih i inspirira rješavanje različitih zadataka, a natjecanja su savršeno mjesto za testiranje tog znanja. No postoji još jedna strana natjecanja koja nije povezana sa samim učenjem gradiva, kaže nam iznimno uspješan natjecatelj i bivši Miočan Adrian Beker. „To je izvrsna prilika koja se ne daje svaki dan gdje, osim samog natjecanja i pripreme, tu je prilika da se upoznaju novi ljudi i vide neka nova mjesta,” kaže nam Adrian. On je ujedno i asistent na PMF-u, na kojem je nedavno uspio riješiti jedan Erdősov problem vezan za teorijsku matematiku.
Adrian smatra kako upravo ljudi koje upoznajemo na natjecanjima mogu ostati i doživotni prijatelji te da nam pružaju podršku za unaprjeđenje samoga sebe. Imao je sreće što je putovao na vrlo egzotične lokacije, kao što su Južnoafrička Republika, Tajland i Brazil, gdje se susreo s kulturama koje vjerojatno nikada ne bi upoznao da nije sudjelovao na olimpijadama. Natjecateljski kolege motivirali su ga da postane bolja inačica sebe te da unaprijedi svoje znanje.
No nisu natjecanja jedina mjesta na kojima se može pronaći grupa ljudi s kojima se slažete. Adrian nam kaže da upravo u MIOC-u možemo pronaći društvo koje ima slične interese, ambicije; neki koji su uspješniji od nas, koji nas potiču da postanemo što bolji. „Društvo u MIOC-u zapravo predstavlja vrlo dobar poticaj da se baviš onim što voliš.”
Kad se promisli o vremenu u MIOC-u, kaže da mu najviše nedostaje upravo miočansko društvo i okolina koju MIOC pruža. „Tek sam kasnije shvatio da sam uzimao zdravo za gotovo činjenicu da je mnogo ljudi s kojima sam i dalje u vrlo dobrim odnosima te ih je puno iz srednjoškolskog razdoblja. Treba znati cijeniti i ne uzimati zdravo za gotovo to što si okružen ljudima iz svoje generacije koji razmišljaju na sličan način”, kaže Adrian. Generalni afinitet prema učenju o svijetu stvara iskru koja, spojena s dobrim društvom, stvara ljubav prema nekom predmetu ili području.
Adrian je čisti matematičar još od miočanskih dana, ali bavi se i informatikom i programiranjem kao hobijem. „Nekako sam matematiku oduvijek smatrao zanimljivom, nisam se toliko zamarao njenim primjenama. Nisam se pitao zašto nešto ima smisla učiti ako nije primjenjivo, već ima nešto u matematičkim problemima što je izazovno i atraktivno.” Ljubav prema matematici krenula je od rane dobi, a dolaskom u srednju školu krenuo je ozbiljno pohađati natjecanja. No u osnovnoj je školi išao i na druga natjecanja, kao što je državno iz latinskog. Osim čiste matematike, uživao je učiti i o fizici i kemiji, volio je jezike te smatra da su ostali predmeti, koji nisu dio područja vašeg interesa, jednako važni za cjelokupnog i kompletnog čovjeka. Smatra da se u MIOC-u stječu vrlo dobri temelji iz ostalih predmeta te ga to čini boljom osobom.
S 20 državnih natjecanja i pet medalja s olimpijada iz matematike i informatike nije teško za povjerovati da se Adrian upisao na prestižni fakultet Cambridge, pogotovo s predznanjem koje je stekao u MIOC-u, no za mnogo učenika teška je odluka treba li ostati u Hrvatskoj ili ići na neko strano sveučilište. „Svakako bih preporučio svakome tko ima slične interese i ambicije da ima to iskustvo. U Cambridgeu si (kao i u MIOC-u) okružen najboljim studentima iz svojeg područja, atmosfera je vrlo kompetitivna što te tjera da napreduješ u svojem području. Za nekog tko ima velike ambicije i nekoga koga iskreno zanima neko područje, to je definitivno dobra preporuka.” Zbog pandemije korona virusa, Adrian je morao pohađati fakultet online te je većinu vremena bio doma, u Hrvatskoj. „Zbog toga sam imao određenu nostalgiju za domom i za time kako mi je bilo ovdje. Više sam se vidio ovdje nego vani. Pogodilo se da sam uspio pronaći mentora na PMF-u koji odgovara mom području interesa u matematici.”
Čestitamo mu na uspjehu te se nadamo da će njegov članak o Erdősovom problemu biti objavljen jednoga dana u matematičkome žurnalu.
Autor: Ema D.
Lektor: Ema H.
Povezano: Hudice za međunarodne natjecatelje
