28. lipnja 2023. maturanti XV. gimnazije okupili su se u dvorani škole kako bi se podsjetili na uspjehe i zaokružili svoje srednjoškolsko obrazovanje imenovanjem učenika razreda i učenika generacije. Prethodnu školsku godinu 25 maturanata završilo je s prosjekom 5.0, što čini 12.5 % svih maturanata naše škole.
Ravnatelj je svima zahvalio na dolasku i izrekao nekoliko prigodnih riječi, nakon čega je uslijedilo imenovanje učenika razreda. To su postali Namik Agić (4.a), Dominik Štabarković (4.b), Dora Dvorski (4.c), Luka Bujas (4.d), Karlo Maksimović (4.e), Viktor Vuković (4.f), Ivan Džepina (4.g), i Patrik Hajsok (4.h). Nagrađeni su dobili knjigu Polarni san Davora Rostuhara, putopisca i bivšeg učenika naše škole. Na red je došlo proglašenje učenika generacije. Od nominiranih šest (Namik Agić, Dominik Štabarković, Fabjan Markovinović, Luka Bujas, Karlo Maksimović i Goran Narandžić), titulu učenika generacije odnio je Namik Agić.
“MIOC je jako motivirajuća sredina i stvarno mislim da svatko od nas može puno napraviti kasnije. Jako sam zahvalan na ljudima s kojima sam se družio, ljudima iz moje generacije.” Ovo je dio govora kojim se učenik generacije obratio prisutnima. Na kraju su maturanti otišli po svoju dokumentaciju te su dobili godišnjake. Godišnjak je podijeljen na dva dijela: nacionalni i IB program, na početku je Poruka ravnatelja, zatim slijede tekstovi i fotografije o raznim priznanjima, događanjima, projektima, izletima i natjecanjima znanja u školskoj godini 2022./2023., nekoliko intervjua s profesorima, tekst o Zakladi MIOC Alumni te dio o ovogodišnjim maturantima XV. gimnazije. Glavna je urednica ovogodišnjeg izdanja godišnjaka prof. Ozana Bijelonjić, tehnička je podrška MIOC media corner, a redakciju čini 11 učenika škole.
Razgovarali smo s učenikom generacije Namikom Agićem:
Zašto si postao učenik generacije?
Jedan od velikih faktora sigurno je bilo to što sam sudjelovao na mnogim natjecanjima. Svake godine sudjelovao sam na matematici, u prvom razredu na fizici i u trećem razredu na logici.
Jesi li iznenađen što si postao učenik generacije?
Drugi su se učenici mnogo angažirali u raznim izvanškolskim aktivnostima pa me iznenadilo što sam postao učenik generacije, ali bio sam na mnogim natjecanjima i mogao sam zaključiti da je to nešto što bi škola mogla znati cijeniti.
Koje je najvrjednije iskustvo koje si stekao svih ovih godina u MIOC-u?
Mislim da je najvrjednije iskustvo cijelo to „MIOC okruženje“. Rijetko se nađe tako jedna skupina od 600-700 jako motiviranih ljudi. Takva te sredina potiče da budeš što bolji možeš, drugi te tjeraju da daš najbolje od sebe.
Godine u MIOC-u proveo si u učeničkom domu. Smatraš li da je to iskustvo na neki način utjecalo na tvoj rad?
Prvo mi je bilo malo teže jer nisam poznavao nikog osim natjecatelja. Bilo mi je teško upoznavati nove ljude, ali mislim da je to iskustvo koje ću jako cijeniti u budućnosti.
Gledajući retrospektivno na 1. razred, kako se tvoja perspektiva MIOC-a promijenila?
U prvom razredu svi su mi ljudi bili novi, a sada sam zapravo shvatio da je mnogo ljudi izvrsno u onome što vole i znaju raditi. Korisno je znati da postoje takve veze koje kasnije možemo koristiti u znanosti ili slično.
Što će ti najviše nedostajati od cijelog srednjoškolskog iskustva?
Jako će mi nedostajati ljudi i jako će mi nedostajati profesori, koji su osim srednjoškolskog gradiva objašnjavali neke pojave i svjetonazore koji su bili jako motivirajući za nas mlade ljude. Stvarno mi je drago da sam imao neke od takvih profesora.
Koji su tvoji planovi u budućnosti?
Kratkoročni je plan tri godine na PMF-u pa ću onda vidjeti želim li ostati ovdje ili ću otići negdje u inozemstvo.
Kada si se za to odlučio?
Pa za PMF sam znao jako dugo jer sam odmah znao da me matematika zanima i jako se slabo vidim u svemu ostalome, a odluka da ne idem u inozemstvo dijelom je motivirana željom da steknem fakultetsko iskustvo u Hrvatskoj.
Imaš li možda neku poruku za trenutne ili buduće Miočane, potencijalno buduće učenike generacije?
Trudite se, radite ono što volite i budite dobri ljudi prije svega. Mislim, radite to ne zato što vas nagrada motivira, nego zato što želite biti što bolja verzija sebe.
Za kraj smo razgovarali i s Ivanom Džepinom, nagrađenim učenikom 4.g razreda i ovogodišnjim predsjednikom Vijeća učenika naše škole:
Jesi li očekivao da ćeš postati nagrađeni učenik?
Iskreno nisam. Vidio sam u E-dnevniku da mi pod pedagoška mjera piše „nagrada“, ali nisam mislio da ću to biti ja. Mislio sam da će biti nagrađen netko od „natjecatelja“ kao što je na primjer Namik. Na kraju mi je ipak drago, fora je.
Koje je najvrjednije iskustvo koje si stekao u MIOC-u?
Iskreno, rekao bih suradnja s ljudima. U MIOC-u ljudi su jako suradljivi, voljni raditi nešto i jako pametni. Kada se više ljudi grupira u nekakav projekt stvarno se super stvari mogu dogoditi. To se meni na primjer dogodilo sa skriptama za neke predmete. S jednim prijateljem iz razreda i još nekima sam se udružio u tim. Kada svi imaju vještine koje se međusobno lijepo nadopunjavaju onda se to sve složi u jednu jako lijepu cjelinu.
Što će ti najviše nedostajati od srednjoškolskog iskustva?
Srednja škola najstarije je razdoblje u tvojem životu u kojem je učenje jako personalizirano. Odnosno ni na faksu, ni na poslu ni igdje drugdje tebi neće doći profesor i pitati te za ime. Srednja škola zadnja je prilika, a dosta si star i svjestan svega toga da imaš priliku stvoriti jednu osobnu atmosferu tijekom tih četiriju godina, da poznaješ profesora i ekipu iz škole.
Što planiraš u daljnjem školovanju?
Ja sam klasični Miočanin, FER mi je primarna opcija. Ono što sam skužio da je istina za jako puno Miočana, a i za mene isto, jest da su Miočani jako univerzalni i da ih svašta zanima. Po meni nema smisla živjeti život ni u samo prirodoslovnom smjeru ni u striktno humanističkom smjeru. Tako da nakon tog FER-a sigurno bih bio otvoren nekom možda humanističkijem studiju poput politologije ili povijesti.
Kada si se za to odlučio?
Prilično nedavno. Dugo vremena nisam znao što točno. Za FER sam se odlučio na početku četvrtog razreda.
Svečanost je završila rastankom maturanata sa svojim razrednicima i s ravnateljem, na neki način sa svojom školom, uz osmijeh na licu i spremnošću za polaganje testova Državne mature.
Autori: Lobel Marunić i Erika Gržanić
Photo by PAN XIAOZHEN on Unsplash
