Bidermajer-ormar u toplom prostoru, ravne crte, no svejedno građanski ublažene oblom štukaturom na spoju zida sa stropom. Ja gledam u ormar a on gleda mene pa mi se na trenutak obraća ta čudna forma koja ne može pomiriti svoju neživost sa ljudskom rukom koja ju je stvorila – tamnosmeđe drvo, dva krila i veliko ogledalo u sredini kroz koje kao da progovara prostor. Na milisekundu puca slika krutog patrijarhalnog društva, ljudi sa šeširima i duša koje su ga stvorile. Drveni gorostas već se povlači u sebe, a ja nastavljam svojim putem.
Luka Bujas, 4. d.
