„Ima jedan grad svakom srcu drag, ima jedan div hrvatski.“ – tim su riječima Zlatni dukati opisali grad koji je položio najveću žrtvu na oltar Domovine u vrijeme Domovinskog rata. Grad koji je svojom čvrstom i hrabrom obranom omogućio Hrvatskoj ono što joj je u jesen 1991. bilo najvažnije, vrijeme. Grad koji je postao simbolom otpora Republike Hrvatske agresorskoj najezdi, Grad Heroj, Vukovar. Dio naših maturanata je dan uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata, 17. studenog 2022., posjetio Vukovar kako bi se prisjetio žrtve koju je Vukovar podnio za stvaranje samostalne i neovisne Republike Hrvatske i toj žrtvi odao počast.
U pratnji troje profesora, profesora Berislava Rusana i profesorica Mirjane Zadro i Marine Ninković, maturanti su se oko 6 sati ujutro zaputili prema Vukovaru. Profesor Rusan nam je u autobusu pričao o svom iskustvu ratnih 90-ih te nam je objasnio vremenski kontekst početka Domovinskog rata i bitke za Vukovar. Po dolasku u Vukovar najprije smo obišli župnu crkvu sv. Filipa i Jakova u kojoj smo se susreli sa župnikom fra Ivicom Jagodićem koji nam je pokazao dokumentarni film „Priča o Vukovaru“ koji prati razaranja Vukovara iz gledišta najpoznatijeg hrvatskog ratnog reportera, Siniše Glavaševića. Nadovezujući se na Glavaševićevu „Priču o gradu“, fra Ivica nam je objasnio kako je najveću cijenu Vukovar zapravo platio u budućnosti jer je agresor ubijajući mladiće ubijao i njihove buduće obitelji i potomke. Ispred crkve sv. Filipa i Jakova pogledali smo i popis stradalih u bitci za Vukovar, među kojima su neki pronašli svoje prezimenjake, ali i rodbinu.
Nakon župne crkve obišli smo jedan od najvećih simbola bitke za Vukovar, vukovarsku memorijalnu bolnicu „dr. Juraj Njavro“ u kojoj smo se upoznali s užasavajućim uvjetima u kojima su hrabri liječnici i cijelo bolničko osoblje, unatoč agresorovu kršenju Ženevske konvencije, herojski radili do samoga kraja bitke i pada Vukovara 18.11.1991. Ispred bolnice smo se upoznali s jednom od najužasnijih priča bitke za Vukovar, pričom Ružice Markobašić, trudnice koju su u šestom mjesecu trudnoće četnici odveli iz Vukovarske bolnice i na Ovčari mučili i ubili.
Zatim smo se uputili prema Trpinjskoj cesti, a prije posjeta spomen domu hrvatskih branitelja i heroja s Trpinjske ceste, posjetili smo crkvu Gospe fatimske u kojoj smo u Caritasu ostavili pakete pomoći koju su naši učenici prikupili tijekom prošlog tjedna. Kod spomen doma hrvatskih branitelja profesor nam je ispričao priču o najvećem heroju domovinskog rata, generalu bojniku Blagi Zadri, generalu koji je odbio nositi pancirku jer ju ni njegovi vojnici nisu nosili. Uz priču o Blagi, čuli smo i priču o njegovu sinu Robertu koji nakon bitke za Vukovar nije odustao od borbe protiv agresora, već se zaputio prema Kupresu gdje je ubijen.
Nakon posjeta Trpinjskoj cesti imali smo slobodna dva sata za ručak i razgledavanje grada. Svoj posjet Gradu Heroju završili smo odavanjem počasti svim žrtvama na Memorijalnom groblju žrtava domovinskog rata, na kojem je svaki razred zapalio svijeću, te na Ovčari, mjestu na kojem je u noći s 20. na 21. studeni 1991. agresor mučio 260 ranjenika koje je odveo iz bolnice nakon pada grada. Na mjestu masovnog ubojstva (200 ljudi), položili smo vijenac za sve poginule, ali i za njih 60 koji su bili u takozvanom „šestom autobusu“ čija tijela još nisu pronađena. Među njima je bio i Jean-Michel Nicolier, francuski dobrovoljac koji je došao pomoći obrani Vukovara.
Prisjetivši se strahota rata i žrtve koju je Vukovar dao za stvaranje samostalne i neovisne Hrvatske, podsjetili smo se da se za mir uvijek treba boriti, a svoju povijest i svoje korijene ne zaboraviti jer narod koji zaboravi svoju prošlost, teško može graditi svoju budućnost. Svim hrvatskim braniteljima, posebno poginulim civilima, neka je vječna slava i hvala!
Jakov Vrsalović, 4.g
