Crno zrcalo: Nosedive – osvrt
Crno zrcalo engleska je znanstvenofantastična serija; ova epizoda prikazana je 2016. godine a režirao ju je Joe Wright. Radi se o odnosu mišljenja većine i pojedinca te načinu na koji ono utječe na njegovu osobnost. Taj koncept istražen je motivom društva temeljenom na ocjenjivanju pojedinca koje provode drugi pojedinci.
Na početku epizode predstavljeno nam je društvo koje se čini savršenim izvana – svi su dragi jedini prema drugima, no svačije ponašanje čini se neprirodnim jer su stalno ocjenjivani i osuđivani. Bolje ocijenjeni ljudi imaju veće privilegije te, budući da su okruženi drugim dobro ocijenjenim ljudima, njihove ocjene stalno rastu, dok se srednje ocijenjeni ljudi stalno trude zaraditi ocjene. Tako u stvarnom životu bogati ljudi postaju bogatiji, dok prosječni moraju teško raditi.
Svi prosuđuju jedni druge prema izgledu i površnim interakcijama, a da se uopće ne poznaju kao osobe. Nažalost, za to nam ne trebaju izmišljeni scenariji jer je društvo sadašnjice već previše orijentirano na površnost izgleda i prve dojmove, što možemo jasno promatrati na društvenim mrežama. Možda je i čitatelj ovoga teksta formirao pretpostavke o njemu temeljene jedino na izboru fonta.
Na početku epizode boje su pastelne, raznolike ali isprane, kao što bi društvo trebalo biti raznoliko, no sistem ocjenjivanja ublažio je raznolikost i gotovo uklonio osobnosti. I danas, kada smo u velikim skupinama, osjećamo potrebu uklopiti se. Tijekom razvoja radnje, okolina i odjeća protagonistice postaje prljavija i tamnija, kada počinje shvaćati koliko je loše i nestabilno društvo u kojem živi.
Upoznaje ljude koji su odlučili ne slagati se sa sustavom, no oni su prikazani kao prljavi jer im loše ocjene ne dopuštaju da se uzdignu u više društvene slojeve , dok je Lacie opsjednuta ocjenama jer joj pružaju privilegije i osnovne životne mogućnosti. Ljudi izvan sustava zapravo su najslobodniji jer mogu izražavati svoje osjećaje bez brige o tuđem mišljenju; tako je i protagonistica Lacie na kraju najslobodnija u zatvoru, kada više nema što izgubiti.
Svijet u kojem su ljudi ocjenjivani više ne moramo zamišljati, Kina je izmislila sustav „društvenog bodovanja“ u kojem su ljudi ocjenjivani prema tome koliko dobra donose društvu i kako se odnose prema sugrađanima. Lako možemo zamisliti kako bi takav sustav mogao eskalirati u svijet u kojem građani ocjenjuju jedni druge.
Treba imati vjere u društvo; trebali bismo imati vjere jedni u druge, u to da nitko ne voli lažne ljude. Takvi bi bili loše ocijenjeni. Ljudi ne vole uvijek istinu, ali ne vole ni kada im se laže u lice pa sustav poput prikazanog u seriji ne bi mogao trajno postojati.
Karla Smolić Ročak, 1. a
