Osvrt na odgledano djelo: Obrušavanje (serija Crno zrcalo)
Odgledano djelo Obrušavanje (2016.) u režiji Josepha Wrighta pruža nam uvid u distopijski svijet u kojem su društvene mreže imperativ te je položaj u društvu temeljen na bodovima – rezultatu tuđeg ocjenjivanja nas samih. Iako je utjecaj društvenih mreža prikazan hiperbolički, i dalje možemo povući znatan broj paralela između prikazane verzije društva i današnjice.
Digitalni mediji već imaju značajnu ulogu, pogotovo među mladima, kojima je sastavni dio svakodnevice dijeliti sadržaj svoga života i pregledavati sadržaj prijatelja i istomišljenika. Iz toga proizlazi pozitivno ili negativno ocjenjivanje tuđih objava, što nije ekstremno kao ocjenjivanje samih objavljivača, kao što je prikazano u djelu. Ipak, poslana je jasna poruka da održavanje našeg virtualnog identiteta poželjnim drugima uzrokuje unutarnju nelagodu zbog strepnje od negativnog komentara, te da nam virtualni identitet sam po sebi može postati životna svrha, ako to dopustimo. U stvari, prikazana je zamka u koju lako upadamo kao ljudi odnosno društvena bića željna priznanja i statusa. Društvene nas mreže, kao što to mreže čine, iskorištavaju i mentalno porobljuju začaranim krugom objava i lajkova. Jedan od prijelomnih trenutaka u djelu scena je na aerodromu, kada postaje evidentno da je tuđe mišljenje u distopijskom svijetu puno važnije od naših konkretnih djela i stajališta. Na ponudi su samo dvije mogućnosti: budi kao svi ostali ili budi izoliran, marginaliziran u društvenom poretku. To se ponajviše očituje u privilegijama koje su dostupne samo ako su tvoji bodovi viši od minimalnih, primjerice ograničenje slobode kretanja na nekim područjima, nemogućnost vožnje automobila ili put zrakoplovom i sl. Sklad ovog društva gotovo je potpuno prikazan u jednoj uobičajenoj mimici – osmijehu. Likovi se gotovo nikada iskreno ne smiju, već to rade iz obaveze te nade u bolju ocjenu odnosno bolji rejting. Međutim, mislim da nas djelo također potiče da budemo proaktivni i suprotstavimo se takvom društvenom uređenju, u kojem su svi nepodobni diskriminirani te su im ukinute bilo kakve društvene povlastice. Ispod svih tih negativnih aspekata svijeta koji djelomice korespondira našemu, krije se jedan pozitivan, koji je prikazan u nekoliko završnih scena. Neodrživost umjetnoga društva koja rezultira kolapsom sustava rejtinga, na razini pojedinca, kada na površinu ispliva iskrenost. Korištenjem paradoksa zatvor je prikazan kao simbol slobode u kojemu su skinuti okovi brige o rejtingu. Raskidanjem nametnutih okova završavamo slobodni u zatvoru, gdje napokon možemo vidjeti savršenstvo nesavršenosti u obliku osvijetljene prašine. Lacie i poslovni čovjek prikazani su kao dva dijametralno suprotna svijeta što nam vizualno prikazuju motivi urednoga odijela poslovnog čovjeka i Laciene raščupane kose. Dočarano je kako dvoje ljudi s potpuno različitim pozadinama i dalje mogu završiti u istoj situaciji, odbačeni od društva da žive u ograničenoj slobodi jer su propitali smislenost sustava. Kao važniju situaciju istaknuo bih susret protagonistkinje s vozačicom kamiona koja se automatski čini odbojnom zbog svog rejtinga. Međutim, susret s vozačicom potpuno joj mijenja život jer joj usađuje zrno sumnje u ispravnost i svrhu održavanja optimalnih ocjena radi društvenih privilegija. Na taj je način prikazano da sloboda nije postignuto bogatstvo ili visok rejting, već sposobnost odbacivanja takva sustava radi iskrenoga i svrhovitog života.
Življenjem sukladno vlastitim moralnim vrijednostima koje društvo odbacuje, jer se ne slažu s mišljenjem većine, možemo se osjećati duševno ispunjeno te ukazivati na moralnu neravnotežu koja se javlja uspostavom sustava ocjenjivanja društvene vrijednosti.
Luka Živoder, 1. a
