Isplati li se boriti za promjenu u društvu koju možda nećemo doživjeti?
Martin Luther King i njegova borba.
Svakako nije lako biti pokretač revolucije ili katalizator neke promjene jer ćeš u većini slučajeva u početku morati ići „glavom kroz zid“. Prvo ćeš svakako biti u manjini; iako možda mnogo ljudi ima isto mišljenje i iste težnje kao i ti, nije uvijek lako smoći snage za istup. No nekada je to jednostavno nešto što se mora. Često, osim što se osoba mora suočiti sa svim navedenim problemima, sve to još više otežava činjenica da čak i ako bude rezultata tvog istupa i borbe, vrlo je moguće da rezultate te borbe nećeš niti doživjeti. A opet, tu su i veliki izgledi za neuspjeh kada se boriš protiv strane koja je u poziciji moći. Prisiljeni okolnostima u kojima se nalaze i vođeni željom za opće dobro svoje zajednice oni najodlučniji i najhrabriji ipak izabiru ovaj uistinu težak put k boljem sutra.
Tako je i Martin Luther King, potaknut silnom nepravdom koja se događala svugdje oko njega, započeo sa svojom borbom koja će zauvijek ostati zapamćena. Svi smo upoznati s neravnopravnošću crnaca i bijelaca koja je tada vladala u SAD-u. Martin Luther King, kao otac, nije mogao samo sjediti i gledati kako se situacija razvija, znajući da ne želi da njegova djeca odrastaju u okruženju gdje su ljudi crne boje kože smatrani manje vrijednima. Odlučio se suprotstaviti stanju u kojemu se njegova država nalazila nizom nenasilnih prosvjeda od kojih je jedan ostao posebno zapamćen, onaj u kojemu je na stepenicama Lincolnova memorijala iznio svoj poznati govor, „I have a dream“. Amerika o kojoj je on sanjao, ona je u kojoj su svi rođeni jednaki te se odlučio za nju boriti.
No biti prvi, kao što sam već više puta naglasio, nije lako. Svi mi imamo nešto što možemo izgubiti, pozicije koje smo teško stekli i koje nam pružaju sigurnost. Zbog rizika da puno toga izgube, kada bi krenuli prosvjedovati protiv neke nepravde, ljudi često zanemaruju svoj „moralni kompas“ te se odlučuju pomiriti sa stvarnošću u kojoj žive. Tomu je tako jer su svjesni da stvari mogu postati i gore. No istina je da takve radnje ne poduzimamo samo radi sebe. Ponekad moramo zanemariti svoje strahove i boriti se za veće dobro, za interese zajednice i budućih generacija, a ne samo svoje osobne. Ne možemo se samo nadati da će netko drugi to učiniti za nas. I da, u teoriji uistinu smatram da bi se trebalo boriti za promjene koje nećemo doživjeti jer one su najčešće veće od nas samih, kao i u slučaju Martina Luthera Kinga. No koliko je to izvedivo i realno već je druga priča.
Iako je zbog ove borbe Martin Luther King izgubio svoj život, svojom žrtvom odveo je SAD na put koji možda nije savršen, no svakako je bolji nego onaj kojim je prije bio išao. Njegova borba još uvijek traje. Možda ne pod njegovim vodstvom, no ona se svakako još uvijek vodi inspirirana istom željom kao i ona u njegovo doba. Njegovo životno djelo još uvijek živi te se nadam da će jednoga dana biti u potpunosti provedeno, a ne samo zapisano na papiru.
Kao završnu misao volio bih reći kako se vrijedi boriti za ono u što vjeruješ. Vrijedi se boriti za pravdu i sve ono što je dobro na ovome svijetu. Možda ovo iz mene govori samo neki naivni dječji optimizam, no uistinu vjerujem da će na kraju dobro uvijek pobijediti. Možda ne za našeg vremena, no jednoga dana sigurno, i za to se vrijedi boriti.
