Ako gledamo prosjek društva po mišljenju o materijalnim dobrima, predložio bih pogledati kratki animirani film Stevea Cuttsa „Sreća“.
Velik broj ljudi, mladih i ambicioznih, nakon faksa krene u utrku kao naš Rodent iz filma. Glavni je cilj zaraditi što više novca jer, proporcionalno tomu, i ja i svi oko mene bit će sretniji. Zbog toga mislim da se velikom broju ljudi novac svrstava čak i u nešto sveto, prema Schelerovoj hijerarhiji vrijednosti, nešto što daje smisao životu, a to nije dobro. Na samom kraju Rodent ponovo ulazi u začarani krug i biva takoreći svojevoljno prisiljen ponovo raditi kako bi mogao održavati svoj opulentni životni stil. Čitav film svojevrsna je kritika modernog zapadnjačkog društva. Životi kao ovaj događaju se često u Americi (imam ujaka koji živi u New Yorku), a sve češće to postaje trend, kako u razvijenim Europskim zemljama, tako i kod nas. Ljudi misle da će se bogatstvom zaštititi od nedaća vanjskog svijeta ili da će si produljiti životni vijek. Da, sve je to istina, ali slučajevi Karla Rabedera, Alberta Gubayja ili Goetza Wernera govore drukčije. Hoće li nužno silno bogatstvo zadovoljiti čovjeka? Moj je odgovor ne.
Vjerujem da se užitak ne krije u posjedovanju silnog bogatstva, nego u stvaranju tog bogatstva i ostvarenju sna, naravno, ako se svrstavate u grupu ljudi koja taj san ima. Ako mene pitate, uvijek u životu stvar je u putovanju i promjeni od početka do cilja; to je nešto u čemu treba naučiti uživati. Svatko ima drukčije ciljeve i nije bitno koji su ili kako se zovu, nego je bitno ono bolno davanje svega od sebe da nešto uspije i prekrasan osjećaj užitka koji nas ispunjava kada se pojave očekivani rezultati.
Vik Bubaš, 4. h
19.04.2020.
