ULCERÁCIJA
Gledam u neuhvatljiv sjaj,
po nebeskom polju niče
dok netko razlijeva tempere,
sve varijacije, sve plave
sve dok ne nastane zvijezda
u obličju tebe,
njezina svjetlost
pri dolasku
okrzne oči moje snene,
dovoljno,
dovoljno da osjetim
kako je topla
meka
nježna,
ali ne tu za mene,
gulim zadnje slojeve plavo obojanih zidova oko sebe
još samo na rukama imam tragove tebe
miris teške stare boje,
barem dok ih ne operem.
