Zimski pozdrav
Imamo zimu koja to nije; nemamo u čemu ostavljati tragove svojih stopa, ne radimo snjegoviće, ni anđele u snijegu. Ne ispuhujemo oblačiće toplog daha u hladan zrak, glava nam nije uvučena u šal niti su nam ruke promrzle, nema škripe snijega pod cipelom. Zima više nije nadahnuta umjetnica koja vještim potezima bijelog kista prikriva žalosne slike ogoljene jeseni. Samo umjetni led na klizalištu, dekorativne pahuljice po izlozima i blještavilo adventa. Ostaje ‘Zeko i potočić’ za djecu i kuhano vino za one iznad 18. Priroda je zbunjena. Ruža u dvorištu cvjeta na pragu zime, pčele izlaze iz košnica misleći da je proljeće. Aktivisti galame u prazno. Zimska idila samo u kalendaru, na starim fotografijama i u filmovima na Pickboxu. Priželjkujem prometni kolaps, zapuhe snijega pred haustorom, zvuk ralice u tri ujutro i ritam koji nam priroda nameće pa da pozdrav zaista i bude zimski.
Lorena Ivanković, 2.A
