Posljednje pitanje : osvrt

Isaac Asimov: Posljednje pitanje

osvrt

 

Isaac Asimov kratkom pričom Posljednje pitanje razrađuje ideje ljudskog straha od smrti i potrošnje energije odnosno obrtanja entropije. Autor zamišlja idealiziranu budućnost u kojoj čovječanstvo konstantno tehnološki napreduje, uz pomoć automatskih računala koja ga i omogućuju, do te mjere da ljudi postaju besmrtni. Iako se na nj osvrće, Asimov ne razrađuje dovoljno pitanje besmrtnosti koja postaje važna za razradu djela. Smatram da je ideja besmrtnosti bez presedana jer sve što ima početak mora imati i kraj, pa ni ljudski život tomu nije iznimka, koliko nam god to bilo neprivlačno. Tema ovoga djela zapravo je pokušaj racionalizacije i traženje čovjeku pojmljivoga i privlačnog objašnjenja za nastanak svega što ga okružuje odnosno svemira. Asimov pokušava pomiriti ateistički svjetonazor s religioznim na kraju djela, kada savršeno računalo nađe odgovor na posljednje pitanje, čime tvrdi da boga indirektno stvaraju ljudi te da jedan svemir nastaje smrću drugoga. Takva su pitanja pogodna za pisanje znanstvenofantastičnog romana, no čovjeku odgovori na takva pitanja ne mogu biti pojmljivi do srži jer ne može razumjeti koncept ničega to jest nestanka odnosno propasti  jednoga svemira kako bi se omogućilo stvaranje drugoga. Pisac također želi naglasiti da odgovor na posljednje pitanje nije moguće dobiti do samog kraja kada on više i nije važan jer ljudi, koji su svoju ljudskost izgubili davno, možda s dostizanjem besmrtnosti, više nema ni u ujedinjenom obliku Čovjeka. Samim time odgovor na posljednje pitanje nema vrijednost za ljude koji su to pitanje postavili jer ga nikada neće moći saznati, a iz odgovora nastaje novi svemir u kojem će ljudi pokušati izbjeći konačan kraj. Tako se ciklus ponavlja u vječnost.

Gordan Škunca, 4. g