Ciklus / Ivona Bušljeta

Ciklus

 

Skačem u plavi grob,

U novu toplu utrobu,

I iznova živim početke

Tonući u gluhe dubine.

   Kao nekada

Osluškujem bezglasje vode

I dalek ljudski glas.

Kao nekada

Sklupčana i zaštićena

Slutim ženstvenu prisutnost

Majke.

 

Strahujem od prepoznatljivosti

Vrebajuće neprozirnosti

I podsvjesne slutnje

Koja poput obrnute jeke

Iz modre izmaglice

Poprima oblik psine:

Zapravo plutam

U vlastitim mračnim komorama.

Odjednom! Neočekivano!

Upirem o nepomičnu masu

Prodirući u visine,

Žudeći za opnom od svjetlosti

Ponad mojeg čela

I pulsirajuće svijesti,

Bolnom snagom

Grabim još! vođena

Radoznalošću čovjeka.

Što me ondje čeka –

Vječnost?

Ili novo rođenje

 

 

Ivona Bušljeta, 20.07.2018.