Kako nam izgleda učenje uz glazbu?
Mnogi od nas vole svoj proces učenja obogatiti glazbom. Nekima glazba puno pomaže za koncentraciju, dok je drugima možda glavna motivacija učiniti učenje barem malo dinamičnijim i zabavnijim. Velike su razlike i u odabranim žanrovima glazbe – neki će pustiti da u backgroundu svira klasika, drugi će pokrenuti svoju najdražu pop playlistu, a ima i onih koji se za pomoć pri učenju okreću heavy metalu! Kako bismo malo detaljnije istražili utjecaj glazbe na iskustvo učenja, odlučili smo provesti kratko istraživanje. U fokus smo stavili klasičnu glazbu, prije svega kako bismo ju malo više popularizirali među mlađom publikom, ali i kako bismo pokazali koliko je klasika zapravo širok pojam, odnosno koliko se različitih emocija i atmosfera u njoj krije. Pritom smo odabrali trojicu vrlo različitih skladatelja te nas je zanimalo koji će se od njih pokazati najboljim motivatorom za učenje.
Wolfgang Amadeus Mozart
Mozart u ovo natjecanje definitivno ulazi kao favorit – postoji popularna teorija da slušanje njegove glazbe poboljšava mentalne sposobnosti te da čak može rezultirati boljim rezultatima na IQ testovima. Njegova glazbena djela često su bila inspirirana idejama prosvjetiteljstva – društvenog i umjetničkog pokreta koji je na prvo mjesto stavljao naš razum i logiku, nasuprot religiji koja je ranije imala glavnu ulogu u društvu. U vrijeme prosvjetiteljstva svijet je doživio veliki napredak znanosti i tehnologije (Prva industrijska revolucija), zato nije iznenađujuće da se glazba tog doba toliko povezuje s učenjem i inteligencijom.
Frédéric Chopin
Kao konkurencija Mozartu dolazi Chopin, jedan od najistaknutijih skladatelja iz razdoblja romantizma. To je vrijeme bilo obilježeno buđenjem brojnih nacionalnih pokreta, a umjetnici su se u svom stvaralačkom procesu posve prepuštali osjećajima i intuiciji. U duhu tog doba, Chopin se proslavio izrazito ekspresivnim i emotivnim skladbama koje su pomicale granice harmonije, ritma i glazbene forme. Upravo ta osjećajnost čini ga jednim od omiljenih skladatelja, ne samo među hardcore obožavateljima klasike, nego i u mnogo široj publici. Znači li to da će možda baš njegova djela našim ispitanicima dati najbolju podršku pri učenju?
Erik Satie
Iako je svijet tijekom povijesti vidio mnogo ekscentričnih umjetnika s neobičnim životima, Satie vjerojatno nadmašuje svu konkurenciju. Ovaj je skladatelj, između ostalog, osnovao vlastitu religiju, jeo je isključivo bijelu hranu, svoja je djela često nazivao zanimljivim imenima (jedna se kolekcija zove Tri skladbe u obliku kruške), a u jednom se periodu priključio i vojsci kako bi pobjegao iz konzervatorija, no kad mu se ni vojska nije svidjela, namjerno se razbolio kako bi ga otpustili. Nakon njegove smrti, u njegovom su stanu pronađena dva velika koncertna klavira, koji su stajali jedan na drugom – budući da Satie nikad nije primio niti jednog posjetitelja, nitko ne zna kako su klaviri završili u toj poziciji.
Govoreći o njegovim skladbama, Satie se smatra začetnikom ambijentalne glazbe. On je prvi počeo skladati glazbu kojoj nije svrha da ju se aktivno sluša, nego da bude u pozadini – možda su upravo njegova djela savršena pozadinska glazba za učenje?
Kako je izgledalo istraživanje?
Naše je istraživanje okupilo 15 sudionika, koji su učili ukupno 3 seta informacija, po jedan uz glazbu svakog od navedenih skladatelja. Informacije za učenje bile su parovi riječi i brojeva, koje je trebalo zajedno pamtiti (ideja je bila da se povezuju različite vrste podatka, slično onome kad učimo npr. godine povijesnih događaja). U svakom setu informacija nalazilo se po 20 takvih parova, a cilj sudionika bio je uspješno zapamtiti što veći broj kompletnih parova nakon 15-minutnog učenja uz glazbu. No, nismo bilježili samo informacije o količini naučenog – sve smo sudionike pitali i za komentare na sami proces učenja – što im se svidjelo, što ih je možda omelo u učenju, i što općenito misle o glazbi uz koju su učili.
…i što smo na kraju saznali?
Uz Chopinovu glazbu ispitanici su u prosjeku zapamtili 9,6 od ukupno 20 zadanih parova. Satie je bio nešto poticajniji te je u prosjeku donosio 11 naučenih parova, a pobjedu je odnio Mozart s prosječnih 11,6 parova. Komentari sudionika također su nam dali zanimljive informacije o učenju uz pojedinog skladatelja. Tako je, primjerice, dio sudionika komentirao kako su im glasniji i dramatičniji dijelovi pojedinih Chopinovih skladbi bili distrakcija pri učenju, što objašnjava njegov niži rezultat u odnosu na ostale skladatelje. No, od sudionika smo saznali i da takve glazbene distrakcije nisu nužno negativna stvar, nego da u nekim slučajevima obogaćuju iskustvo učenja. Gotovo su svi sudionici u nekim trenucima spontano prebacivali fokus na glazbu jer su istinski uživali u njoj, ali uglavnom im nije bio problem vratiti se zadatku. Većina tako opisuje jednu miroljubivu koegzistenciju glazbe i učenja, u kojoj glazba ponekad dođe do malo jačeg izražaja, ali uglavnom ne remeti koncentraciju osobe, nego joj možda čak i osigurava bolju dinamiku. Svi su prisutnost glazbe smatrali pozitivnom, a čak i oni koji nemaju običaj slušati klasiku, na kraju su u toj glazbi pronašli nešto za sebe, pa se nadamo da smo motivirali i neke buduće slušatelje!
Umjesto zaključka
Na kraju ovog malog istraživanja, podsjećamo na jednu važnu stvar. Učenje je, naravno, često vrlo zahtjevan proces, a od nas se nerijetko traži i da zapamtimo jako puno informacija u jako kratkom vremenu. I svjesni smo da Miočani imaju reputaciju kao ekipa koja kasne noćne sate mora provoditi u pripremama za nadolazeće testove. No, nemojmo zaboraviti da učenje ne mora nužno biti stresan proces i da mi sami možemo utjecati na uvjete u kojima učimo. Svatko od nas može učenju pridodati nešto što će donijeti malo uživancije – bilo da se radi o šalici kave, ležanju na kauču umjesto sjedenja za radnim stolom, ili pak omiljene playliste. Učite, ali i uživajte!
Tekst: Gabriel Čajsa i Lara Semeš, 4.F
Naslovna fotografija: Kelly Sikkema na Unsplash