Svatko od nas nekada si je postavio pitanje koje se može smatrati filozofskim. U četvrtom razredu čak se i u školi počinjemo suočavati s nekim težim filozofskim pitanjima, htjeli mi to ili ne. Iako nam se filozofska pitanja često čine kao nešto daleko, odvojeno od svakodnevnog života, mali filozof u nama ipak ponekad dođe do izražaja.
Kriju li se upravo u našoj svakodnevici i hobijima neki hintovi o našem filozofskom pogledu na svijet? Smatraju li ljubitelji informatike da će se ljudska svijest jednog dana uspješno uploadati u računalne sustave? Zagovaraju li umjetnici ideju da su emocije važnije od razuma, vjeruju li etičari u postojanje objektivne pravde? U potrazi za odgovorima na takva pitanja odlučila sam provesti kratko istraživanje.
Kako je izgledalo istraživanje?
Istraživanje je bilo u obliku kratke ankete koja je sadržavala 7 filozofskih teza. Ispitanici su za teze morali označiti u kojoj se mjeri s njima (ne) slažu na ljestvici od 1 („Nimalo se ne slažem.“) do 5 („Potpuno se slažem.“).
Teze su bile:
- „Iako se svakog trenutka mijenjamo, stječemo nova iskustva i dobivamo nove poglede na svijet, postoji nešto što tijekom cijelog života ostaje nepromijenjeno – nešto što ostaje očuvano neovisno o bilo kojem utjecaju okoline.“
- „Razlika između ljudi i ostalih živih bića dovoljno je značajna da ljude možemo smatrati posebnom kategorijom živog svijeta, odvojenom od svih ostalih vrsta.“
- „Ne postoji univerzalna, objektivna ideja pravde, ljubavi, ljepote… Ti koncepti postoje samo unutar svijesti pojedinca i za svakoga znače nešto drugačije.“
- „Ljudska sloboda izbora samo je privid – kombinacija naše genetike i utjecaja okoline jednoznačno određuje koje ćemo odluke donijeti u životu.“
- „Ljudska se svijest ni u teoriji ne može prebaciti u neki informatički sustav, koliko god on napredan bio – svijest je mnogo više od kompleksne mreže informacija.“
- „Emocije, intuicija i duhovnost važniji su za čovjeka nego razum, inteligencija i logičko rasuđivanje.“
- „Ako ništa u budućnosti ne spriječi daljnji razvoj znanosti, znanost će jednog dana moći u potpunosti objasniti sve što se događa u svemiru.“
Anketa je sadržavala i dva dodatna pitanja u kojima su ispitanici mogli birati između dvadesetak znanstvenih, umjetničkih i ostalih aktivnosti te među njima označiti one koje ih najviše zanimaju, kao i one koje su im najmanje drage.
Što se očekivalo?
Budući da su ispitanici ipak Miočani, prvo mi se stvorila slika nekog tipičnog znanstvenika, racionalista; nekoga tko apsolutno uživa u jasnom i logičnom svijetu formula i brojeva, ali se, s druge strane, hvata za glavu pri pogledu na umjetnička djela koja se mogu interpretirati na tisuću različitih, jednako ispravnih načina.
Tu skupinu ispitanika odlučila sam nazvati prosvjetiteljima, po uzoru na intelektualni pokret koji je bio aktivan krajem 1700. (Povijest, gradivo trećeg razreda ), a temeljio se na racionalnom, znanstvenom pogledu na svijet.
Prosvjetitelji su bili znanstveno orijentirani pojedinci koji su skloniji gledati svijet racionalistički, bez spiritualne komponente. U skladu s time, vjerojatno bi odbacili ideju postojanja objektivnih ideala (teza 3), moguće je da bi vjerovali u ideju determinizma (teza 4), a razum bi stavljali ispred emocija (odbacili bi tezu 6). Možda bi vjerovali i u mogućnost tzv. mind uploadinga (odbacili bi tezu 5) te smatrali da će znanost jednoga dana moći ponuditi sve odgovore koje tražimo (teza 7). Znanstveni pogled na svijet značio bi i da nemamo razloga ljude smatrati značajno drugačijima od ostatka živog svijeta (odbacuje se teza 2) te da je svako naše stajalište podložno promjeni pod utjecajem okoline (odbacuje se teza 1).
Nasuprot prosvjetiteljima zamišljam skupinu umjetnika i humanista koji su skloniji prepustiti se emocijama i gledati čovjeka kao duhovno biće, odbacujući isključivo racionalni pogled na svijet. Njih ću nazvati romantičarima (ponovno po uzoru na intelektualni pokret nastao početkom 1800. kao reakcija na prosvjetiteljstvo ).
Romantičare definitivno mogu zamisliti kako vjeruju u postojanje objektivnih ideala poput ljepote i pravde (odbacili bi tezu 3). Vjerojatno bi čvršće zagovarali ideju slobodne volje (odbacili bi tezu 4), a vrijednost ljudske duhovnosti i emocija najvjerojatnije bi cijenili više od razuma (teza 6). Mislim da bi ta skupina bila sklonija spiritualnom pogledu na svemir te bi ljudsku svijest vjerojatno gledala kao nešto što nadilazi ograničenja materijalnog svijeta (teze 1, 2 i 5). U skladu s time, ne bi vjerovali da znanost ikada može odgovoriti na sva pitanja (odbacili bi tezu 7).
…i, što se na kraju saznalo?
Za početak – generalni filozofski stavovi Miočana
Budući da je odaziv ispitanika bio prilično velik (više od 120 odgovora), bila bi šteta ne iznijeti i podatke o općenitom filozofskom mišljenju Miočana, neovisno o hobijima i interesima.
U nastavku slijede prosječne ocjene koje su ispitanici dali filozofskim tezama:
„Iako se svakog trenutka mijenjamo, stječemo nova iskustva i dobivamo nove poglede na svijet, postoji nešto što tijekom cijelog života ostaje nepromijenjeno – nešto što ostaje očuvano neovisno o utjecaju okoline.“
Prosječna ocjena: 3.91 („Uglavnom se slažem.“)
Većina ispitanih Miočana (55 %) označila je kako se uglavnom slaže s ovom tezom, dok ih se čak 25% u potpunosti složilo. Na prvi pogled, broj učenika koji je prihvatio tezu može se činiti iznenađujuće velikim. Ipak, tu tezu stvarno nije lako odbaciti. Svi mi u nekoj mjeri vjerujemo ili barem želimo vjerovati da će ono nešto što nas definira, neovisno o svemu, ipak ostati očuvano.
„Razlika između ljudi i ostalih živih bića dovoljno je značajna da ljude možemo smatrati posebnom kategorijom živog svijeta, odvojenom od svih ostalih vrsta.“
Prosječna ocjena: 3.47 („Niti se slažem niti se ne slažem.“)
Ova teza pokazala se relativno kontroverznom među ispitanim Miočanima – s njom se djelomično ili potpuno složilo 56 % ispitanika, ali gotovo 30% ju je odbacilo. Velik udio afirmacije nije iznenađujuć, ali teško je pretpostaviti radi li se o aroganciji ili su u pozadini neka druga uvjerenja (primjerice religijska). S druge strane, je li se cijela negacijska skupina vodila Darwinovom teorijom evolucije ili je i tamo bilo nekih drugih motiva? Teško je reći.
„Ne postoji univerzalna, objektivna ideja pravde, ljubavi, ljepote… Ti koncepti postoje samo u svijesti pojedinca i za svakoga znače nešto drugačije.“
Prosječna ocjena: 3.94 („Uglavnom se slažem.“)
Ovdje je stav Miočana bio vrlo jasan – 39% ih se u potpunosti složilo s tezom, dok ih se još 39% uglavnom složilo. Prilično razumljiv stav za svijet u kojem svatko ima jedinstvenu viziju. Teško je vjerovati da se iza svega toga kriju objektivni ideali.
Možda je život ljepši ovom malom postotku koji vjeruje u ideale. Bez pravih ideala, ima li pravog napretka odnosno, znamo li prema čemu se krećemo u životu? S druge strane, daje li nam odsutnost ideala veću slobodu i snažniji osjećaj neovisnosti? Što biste vi izabrali?
„Ljudska sloboda izbora samo je privid – kombinacija naše genetike i utjecaja okoline jednoznačno određuje koje ćemo odluke donijeti u životu.“
Prosječna ocjena: 2.86 („Niti se slažem niti se ne slažem.”)
Najkontroverznija teza u anketi – ukupno 39 % ispitanika djelomično se ili u potpunosti složilo s tezom, dok je, također 39 %, djelomično ili u potpunosti odbacilo tezu. Već mogu zamisliti žestoku filozofsku debatu među Miočanima o ovoj temi.
Čak niti moderna znanost nema konkretan odgovor na ovo pitanje. Pojavom kvantne fizike stav znanosti o determinizmu prilično se zakomplicirao. Najbolje u determinističkom sustavu vjerovanja je što je sam po sebi logički konzistentan – nemoguće mu je pronaći protuprimjer. Svatko od nas, dakle, za sebe bira hoće li vjerovati u ovu tezu ili ne.
„Ljudska se svijest ni u teoriji ne može prebaciti u neki informatički sustav, koliko god on napredan bio – svijest je mnogo više od kompleksne mreže informacija.“
Prosječna ocjena: 3.81 („Uglavnom se slaže.“)
S ovom se tezom složilo čak 37 % ispitanika, dok ih se 26 % uglavnom složilo. U svijetu u kojem se svakodnevno radi na razvoju što naprednije umjetne inteligencije, ideja svjesnih strojeva i mind uploadinga (prebacivanja naše svijesti u računala) postaje sve prisutnija. Ipak, među Miočanima prevladava stav da naša svijest svojim bogatstvom nadilazi tehnologiju. Hoće li budući znanstvenici opovrgnuti to mišljenje ili će pak naići na neočekivane prepreke i otkriti da je ljudska svijest nešto drugo? Vrijeme će pokazati.
„Emocije, intuicija i duhovnost važniji su za čovjeka nego razum, inteligencija i logičko rasuđivanje.“
Prosječna ocjena: 2.91 („Niti se slažem, niti se ne slažem.“)
Iako prosječna ocjena upućuje na to da je teza bila vrlo kontroverzna, valja napomenuti da je čak 42 % ispitanika odgovorilo neutralno, dok su ostali uglavnom djelomično prihvatili odnosno odbacili tezu (bilo je vrlo malo potpunih prihvaćanja / odbacivanja teze). Čini se kako Miočani podjednako cijene te dvije, često suprotstavljene, strane ljudske svijesti. Iako će uvijek biti onih koji emocije smatraju slabošću, dok će drugi možda otići i predaleko u prepuštanju osjećajima, većina ipak smatra da bi čovjek, kao racionalno i emotivno biće, trebao ostati perfectly balanced, as all things should be.
„Ako ništa u budućnosti ne spriječi daljnji razvoj znanosti, znanost će jednog dana moći u potpunosti objasniti sve što se događa u svemiru.”
Prosječna ocjena: 2.62 („Niti se slažem, niti se ne slažem.“)
Jedina teza koja je odbačena u prosjeku – čak 52 % ispitanika djelomično ju je ili potpuno odbacilo, a 27 % prihvatilo. Unatoč znanstvenim interesima Miočana, čini se da većina vjeruje kako su odgovori na neka pitanja ipak izvan dosega naših znanstvenih disciplina. Radi li se o fizičkim ograničenjima ili pak o ljudskome umu? Vjeruju li ljudi da jednostavno nikada nećemo vidjeti dovoljno svemira da bismo o njemu sve znali? Zahtijeva li razumijevanje svemira neku perspektivu koju ne možemo imati? Kako god bilo, većina nas smatra da znanost kakvu poznajemo ipak neće pružiti sve odgovore na pitanja koja tražimo.
I, konačno… ono što je zapravo bilo cilj istraživanja
Nakon otkrivanja generalnih stavova Miočana, došlo je vrijeme da vidimo jesu li ti stavovi nekako povezani s njihovim hobijima i interesima. Odlučila sam za svaku filozofsku tezu kreirati „profil interesa” prosječnog Miočana koji se s tezom slaže, ali i onog koji ju odbacuje. Pritom sam moguća područja interesa podijelila u pet skupina (sport, umjetnost, humanističke znanosti, prirodne znanosti i duhovnost/religija), a interes Miočana mjerila prema tome koliko često su ta područja navedena kao omiljena, a koliko često kao najgora.
Kada su profili interesa bili gotovi, shvatila sam da dva od navedenih pet područja zapravo neće dati zanimljivu statistiku jer ih većina Miočana obožava! Neovisno o različitim filozofskim stavovima, Miočane veže ljubav prema prirodnim znanostima (potpuno neočekivano ), ali i još veća ljubav prema sportu! Tako je ova anketa, s jedne strane, ponovljeno potvrdila koliko Miočani vole znanost, a s druge strane potencijalno razbila stereotip o Miočanima kao ekipi koja bi uvijek izabrala knjigu ili računalo umjesto sporta.
Vratimo se na temu istraživanja. Kada su profili interesa bili dovršeni za svaku tezu, iskreno me iznenadila činjenica kako je početna hipoteza o prosvjetiteljima i romantičarima bila uvelike potvrđena. Odgovori ispitanika na svaku od 7 teza uglavnom su prikazivali borbu među tim dvjema suprotstavljenim stranama.
Naime, profili interesa za znanstveni, racionalistički pogled na filozofska pitanja (prihvaćanje determinizma, vjerovanje u znanost kao rješenje, odbacivanje ideje o idealima…) u prosjeku su pokazali vrlo izražen negativan stav prema duhovnosti (oko 40 % ih je navodilo duhovnost kao najgore područje), a ni umjetnost ni humanističke znanosti nisu baš dobro prošle (završile su kao najgora područja u 30 % slučajeva, dok su samo u 15 % bile navedene kao omiljena područja interesa). Taj sklad racionalističkih stavova, odbacivanja spiritualnosti i izrazite usredotočenosti na znanost kao područje interesa, u velikoj mjeri odgovara ranije opisanom profilu prosvjetitelja.
S druge strane, u profilima interesa za suprotne filozofske stavove (odbacivanje determinizma, stavljanje emocija ispred razuma, vjerovanje u ideale…) pokazan je pozitivan stav prema duhovnosti (više od 40 % ih je navelo duhovnost kao važno područje interesa), a pozitivan su rejting dobile i humanističke znanosti i umjetnost (u 30 % slučajeva bile su omiljena područja, a tek u 15 % naišle su na nezainteresiranost). Taj raspon interesa, složen sa spiritualno orijentiranim pogledom na svijet, prilično odgovara opisanom profilu romantičara.
Budući da nisu sve teze bile ni približno jednako kontroverzne, zapravo nije ispravno govoriti o prosvjetiteljima i romantičarima kao dvjema suprotstavljenim skupinama jer tek je malen broj ispitanika sve teze ocijenio na način koji potpuno odgovara nekom od tih dvaju profila (provjerila sam, profilu prosvjetitelja ili romantičara potpuno odgovaraju samo četiri ispitanika). Prosvjetitelji i romantičari zapravo nisu skupine već dva ekstrema – dva kraja jednog spektra, na kojem je većina ipak negdje između, iako možda malo „naginjemo” na jednu ili drugu stranu. Ipak, korelacija između filozofskih stavova i ostalih interesa i dalje postoji i čini se da u kombinaciji s nekim ekstremnijim mišljenjima zaista dolaze i izraženiji stavovi o pojedinim područjima interesa. Tako je, primjerice, umjetnost naišla na vrlo izražen negativanu ocjenu samo u manjim skupinama s najekstremnijim znanstveno-racionalističkim stavovima (onima koji su podržali ideju mind uploadinga i tezu da će znanost jednog dana moći objasniti sve), dok je pozitivnu ocjenu dobila upravo kod onog relativno malog postotka ispitanika koji je emocije stavio ispred razuma. Na istim su mjestima i humanističke znanosti dobile svoju najlošiju i najbolju statistiku, dok je interes za duhovnost bio daleko najjači u onoj maloj skupini koja vjeruje u postojanje objektivnih ideala.
Dakle, sve je to zaista povezano. Može se zaključiti kako naši interesi i hobiji u velikoj mjeri određuju kojim ćemo se ljudima okružiti i na koji ćemo način učiti o svijetu. S druge strane, naši stavovi ponovno imaju vidljiv utjecaj na aktivnosti kojima ćemo posvetiti vrijeme. Ipak, jasno je da nikoga od nas nikakvo istraživanje niti statistika ne može u potpunosti opisati. Svi smo beskonačno drugačiji od ostalih, s jedinstvenim setom ideja, stavova, hobija i snova.
Tekst: Lara Semeš, 4.F
Naslovna fotografija: Brett Jordan na Unsplash