Kao zaposleni srednjoškolci, pretrpanih rasporeda, svi smo doživjeli želju za scenarijem u kojem nakon napornog dana dolazimo kući sa samo jednom željom, opuštanjem uz film. Već u tramvaju na putu kući maštamo o bezbrižnom osjećaju kućnog kina u svojoj zamračenoj sobi. Ne bi li bilo fantastično kad bi netko umjesto nas mogao još i izabrati film, ali baš onaj koji bi se nama svidio, da ne moramo potrošili još barem pola sata listajući po nepresušnim internetskim preporukama? Odabirom jednog od sljedećih četiriju sjajnih naslova nećete požaliti.
Mark Mylod: The Menu (2022.)
Izvrstan šef Slowik, na vrhuncu svoje karijere, odlučuje napraviti ništa manje originalan meni od kojeg će vam se slediti krv u žilama. Gradacija uvrnutih iznenađenja pratila je izabrane goste koje je šef pozvao na svoj otočni, luksuzni restoran. Iznimno psihološki kompleksan lik frustriranog glavnog šefa kojeg je utjelovio Ralph Fiennes na kreativan način osuđuje publiku koja pred njega stavlja nerealna očekivanja ili joj, u drugu krajnost, nije dovoljno stalo do umjetnosti kuhanja i kušanja hrane. Na ovaj ekstremni način film kritizira bogati društveni sloj koji upada u zamku zbog vlastitog ega i prestiža. Dokazuje da je nekad bolje pojesti čizburger i spasiti živu glavu.
Wong Kar-wai: Fallen Angels (1995.)
Fallen Angels krase brojni pridjevi, no tipičan nije jedan od njih. Ovo umjetničko djelo prikazano u okrilju surove stvarnosti Hong Konga isprepliće različite životne priče te u prvi plan stavlja plaćenog ubojicu i njegovu poslovnu suradnicu kao i He Qiwu koji je, pojevši konzervirani ananas nakon isteka roka, postao nijem. Širokokutni objektiv kojim je snimana većina filma dodatno dočarava klimavu ravnotežu sna i jave te stvara intiman odnos s publikom. Ono što mnogi očekuju od svakog filma, pa tako i od ovog, poruka je i zaključak kojim će moći završiti misli o temi, no završetkom ovoga to neće dočekati. Cilj su ovog filma impresije, čista filmska umjetnost koja velikim dijelom prelazi u fotografsku, zbog čega nije za svakoga i nije napravljen da bi gledatelji bili zadovoljni. Bez sumnje, ovaj vas film neće ostaviti ravnodušnim.
Jon Turteltaub: National Treasure (2004.)
Jedan od filmova koji smo mnogi pogledali još davno, ali se bez obzira na to naivno vraćamo pokušavajući utažiti osjećaj nostalgije i nahraniti avanturista u sebi. Sve započinje jednog dana kada djed odluči prenijeti odgovornost na svog unuka Benjamina Gatesa povjerivši mu važan zadatak. Sada je na Benjaminu red da pronađe blago koje su davno sakrili vitezovi Templari. Nakon što shvati važnost svog zadatka, slijedi svoj poziv te prati tragove rješavajući zagonetke. Jedino što nije imao bila je karta. Ustanovivši da se krije na samoj Deklaraciji o neovisnosti, odluči se na rizičan pothvat njezine krađe. Opustite se prateći ovu pustolovnu priču i otkrijte hoće li Benjamin uspjeti ostvariti generacijski san.
James Cameron: Avatar: The Way of Water ( 2022.)
Najave o nastavku novog Avatara samo što nisu počele, što čini ovo više nego savršenim trenutkom za prisjećanje na prošli film ove uspješne franšize. Drugi dio, Put vode, premijerno prikazan ne tako davne 2022. donio je potresnu poruku o utjecaju ljudi na svijet i ekologiju. Dokle će ljudi ići kako bi zadovoljili svoje želje? Cameron je u odnosu na prvi dio ostvario spektakularnu transformaciju glumaca prikazujući ih kao Na’vi stvorenja i pokazujući raskoš svojeg znanja fantastičnih specijalnih efekata. Poznati osjećaj pratio je brojne scene koje je Cameron gotovo preslikao iz svojih uspješnica kao što je Titanik i njegova scena potrage za sjekirom ispod potopljene palube broda. Bez obzira na skromnu radnju koja je teškom mukom ispunila 192 minute filma, ono zbog čega je vrijedno pogledati nastavak koji se stvarao punih 13 godina, izvanredna je scenografija i tehnička obrada puna impresivnih detalja i efekata.
Tekst: Eva Jandrašek, 3.G
Naslovna fotografija: Samuel Regan-Asante na Unsplash