Svima nam je dobro znan osmijeh naše profesorice Ive. Vedra duha, britka i otvorena podučava engleski jezik u našoj školi već 22 godine. Generacije učenika dobro je poznaju, ali na neka pitanja odgovorila je samo MMC-ovoj redakciji.😊
Za početak, opišite nam se u tri riječi.😊
Uh, najteže pitanje odmah za početak. Radije bih da me opišu drugi, što god rekla nije dobro – ili ću se odati ili ću ispasti tašta. (Nisam tašta!)
Da umjesto zvona treba svirati neka pjesma, koja bi to bila?
– ponedjeljak: Should I Stay or Should I Go (The Clash)
– utorak: Na putu prema dole (Pips, Chips & Vidoeclips)
– srijeda: I Wanna Be Sedated (The Ramones)
– četvrtak: (You Gotta) Fight For Your Right (To Party) (Beastie Boys)
– petak: School’s Out (Alice Cooper), obviously 😊
Koliko Vam treba vremena da zapamtite/zaboravite imena učenika?
Ne treba mi dugo da zapamtim imena iako uvijek netko „izvisi“. Za to nema objašnjenja – uopće se ne radi o tome sviđa li mi se netko ili ne, nego jednostavno to tako ispadne. Isto vrijedi i za zaboravljanje imena. Neka pamtim jako dugo, a za neka mi se čini da ih brzo zaboravim. Nedavno sam na jednom koncertu srela grupu bivših učenika kojima sam predavala samo godinu dana, i svi smo se razveselili jer sam ih sve znala imenom. Drugim riječima, dragi učenici, kada nas sretnete godinama kasnije, slobodno se javite, sjetit ćemo vas se. 😉
Koji Vam je najdraži dio podučavanja u MIOC-u?
Najdraži dio podučavanja mi predstavlja onaj trenutak kada učenici pokažu interes za neku temu ili raspravu koja se čini važnom. Dapače, tema koja nije nužno vezana uz gradivo, a možemo si dopustiti da joj posvetimo sat ili dva. Da ne bi bilo zabune, oni kojima je to izvrsno, jer „nismo ništa radili“, ne ostaju nezamijećeni, ali u tom je trenutku to manje važno. Uvijek će biti netko koga će neko moje pitanje ili stav potaknuti na razmišljanje iako to nikada ne mora priznati. Osim toga, najviše me ispunjava trenutak kada na učenicima vidim zadovoljstvo jer su spoznali vlastiti napredak.
Kako izgleda idealan maturalac sa stajališta nastavnika?
Onaj na koji ne ide! 😊 Šalu na stranu, bila sam na mnogo maturalaca (fakat jesam). Nema idealnog maturalca kao što nema idealnih učenika, a bome ni profesora. Maturalac je stvar dogovora i suradnje. I za jedne i za druge vrijedi: „You only get what you give.“ I nadaš se najboljem.
Što mislite kako će izgledati škola budućnosti? Hoće li se razlikovati od današnje škole?
Sigurno će se razlikovati. Sve se uvijek mijenja, samo što se nama čini da se promjene nikada ne događaju dovoljno brzo, a i svi smo skloni ideji da su promjene gotovo uvijek usmjerene protiv nas. Apsolutno nemam pojma kako će izgledati škola budućnosti, čak nisam sigurna
želim li znati, ali znam da ne smijemo nikada prestati raditi na tome da izgleda onako kako bismo željeli da izgleda.
Kako provodite vrijeme odmora, dok niste na poslu?
Više pokušavam smisliti čime bih se mogla baviti kada se ne bavim školom nego što to doista i činim. 😊 Gledam britanske krimiserije, igram jednu te istu igricu na mobitelu već godinama (nit’ brige nit’ pameti), odem na rock-koncerte, povremeno u kazalište i nerviram se kad mi treba 45 minuta da na Netflixu pronađem što bih gledala. Silno se veselim čitanju koje nema nikakve veze sa školom, ali to mi uglavnom uspijeva ljeti. Nastojim ne zanemarivati obitelj i prijatelje i čeznem za dokolicom.
Koji dio nastavničkog posla Vam je najmanje drag?
Definitivno i nesumnjivo onaj koji nema veze s nastavom, a često ni sa zdravim razumom. Svi oblici administrativno-birokratske pedanterije koji ni na koji način ne doprinose tome da postanem bolja osoba – ni profesionalno ni osobno. Nisam obožavateljica dežuranja na ispitima kao ni ispravljanja hrpe testova i eseja, ali to lakše preživim jer je ipak neizbježan dio posla koji radim.
Da možete popiti kavu s jednom poznatom osobom, tko bi to bio i zašto?
Kavu bih popila s bilo kim, poznatim i nepoznatim, od koga mogu čuti i naučiti nešto što ne znam. Osim s budalama i zločincima. Oni nikad i ni pod kojim okolnostima ne dolaze u obzir.
Da je rad u MIOC-u film, koji bi bio i zašto?
„Titanik“. Rijetki se spase, ali svi postaju dijelom legende.
Koje je putovanje na Vas ostavilo najveći dojam i zašto?
Sva su mi putovanja dragocjena i svako je na svoj način ostavilo na meni nekakav pozitivan trag. Gotovo uvijek o njima pričam s veseljem, čak i ushitom jer je svako ispunilo neku svrhu. Ta mi je svrhovitost mnogo važnija od same destinacije jer je upravo to, ono po čemu neko putovanje pamtim. Ipak, ako bih morala izdvojiti jedno, onda bi to najvjerojatnije bilo mjesec dana provedenih u Italiji. Tamo se valjda sve nekako poklopilo: učenje talijanskog, vikend-putovanja po Italiji, uživanje u povijesti i kulturi talijanske civilizacije, izvrsna hrana i piće te još bolja ekipa. I činjenica da je to ljeto Italija osvojila Svjetsko prvenstvo u nogometu!
Možete li navesti jednu svoju vrlinu na koju ste ponosni?
Kad je frka, saberem se.
Tekst: MMC
Fotografije: privatni album