Iako se naša škola uglavnom povezuje s uspješnim pojedincima s područja prirodoslovnih znanosti, nerijetko se bivši Miočani odlučuju i za karijere s područja umjetnosti ili humanističkih znanosti. Uspjeli smo pronaći bivšeg učenika naše škole, vjerujemo i jedinog, koji se odlučio baviti profesionalnom izradom gitara, u čemu je danas veoma uspješan. Robert Bašić, tridesetjednogodišnjak iz Galgova pored Zagreba, već je u drugom razredu MIOC-a slutio da njegov put neće voditi prema strojarstvu, elektrotehnici ili medicini. Kada je 2010. godine maturirao, njegov obrt za izradu gitara već je bio registriran. Tada upisuje FER, no ubrzo shvaća da to nije ono što ga uistinu zanima i odlučuje se posvetiti isključivo izradi gitara. U nastavku pročitajte kako je to teklo, za koga Robert izrađuje gitare i kako stvari sada stoje…
Kada si se i kako prvi puta zainteresirao za izradu gitare i kako si naučio sve o izradi?
U drugom razredu MIOC-a, često sam pratio jedan glazbeni forum. S obzirom na to da sam tada već dulje vrijeme svirao, tamo sam doznao da ljudi u vlastitim garažama izrađuju gitare, pa se i meni ta ideja svidjela. Prvi mi je cilj, naravno, bio napraviti gitaru koja će svirati. Tada nisam mislio da će mi krenuti i da ću od toga jednog dana živjeti. Prva gitara samo je svirala, ali bila je sasvim u redu za prvi pokušaj. Roditelji su mi također puno pomogli. Djed je iz podruma izbacio bačve vina (ha, ha, ha) i žrtvovao taj prostor: „Neka se dijete igra!“
Koliko ti je vremena bilo potrebno za izradu prve gitare?
Oko tri mjeseca. Sjećam se i točnog datuma završetka. Bio je to 19. svibnja 2008. Danas mi je u prosjeku potrebno tri tjedna do mjesec i pol’ dana. Sve ovisi o vrsti laka i samom procesu izrade. Najponosniji sam na dvije gitare za metal. Jedna od njih je i multiscale s osam žica, grafitnim pojačanjem i dvjema šipkama u vratu. Metal gitare nisu po mom ukusu što se tiče sviranja. Moj stil više naginje bluesu i countryju. Isto vrijedi i za bas gitare. Ne sviram ih, ali što se tiče izrade, svejedno mi je hoću li koristiti dulju dasku za vrat. Cijene se uglavnom ne razlikuju. Narudžbe dolaze u razdobljima pa nekad radim po šest bas gitara, nakon čega se dogodi da dvije godine nemam nikakve narudžbe. Raspored mi je prilično neredovit. Nekad radim samo na manjim servisima, a nekad u jednom mjesecu imam narudžbe za nekoliko gitara. Važno mi je da imam posla, kakav god on bio.
Koji ti je dream spec gitare?
Kao graditelj i kao glazbenik, prilično se razlikujem. Što se sviranja tiče, volim što jednostavnije, tako da mi je moj Stratocaster iz 2009., još uvijek omiljen. Planiram napraviti jednog Les Paul-a za sebe, ali već sada znam da ću ga vjerojatno prodati jer mi neće biti potreban. Uvijek se trudim napredovati i raditi na sve zahtjevnijim projektima. Izrađujem gitare za ljude koji se razlikuju u stilovima glazbe i vještini sviranja.
Što se mene tiče, ne mijenjam opremu već osam godina. Sviram na istoj gitari, s istim pojačalom i nemam razloga mijenjati nešto što izvrsno funkcionira.
Postoji li određen profil kupaca za tvoje gitare?
Ne baš. Dolaze ljudi s raznim željama, slušatelji različitih žanrova, različitih vještina sviranja. Od sobnih gitarista koji jedva love akorde, do profesionalnih glazbenika koji od svirke i žive. Radio sam gitare za razne glazbenike. Najpoznatiji je možda Davor Viduka iz Kojota i Kawasaki 3P-a, pa dečki iz Brkova, gitarist iz Vatre, basisti iz Prljavog Kazališta i Hladnog piva…
Tko je tvoj idol? Za koga bi baš rado izradio gitaru da možeš birati?
Tu nema dileme. Najradije bih pokazao i izradio gitaru svom idolu Marku Knopfleru. To svi znaju, nije tajna.
Kakvi su ti planovi za budućnost? Namjeravaš li širiti ponudu i u inozemstvo?
Taj je korak u planu, ali mislim da imam još vremena za njega. Iako imam puno iskustva, još sam uvijek u fazi učenja. Ne želim biti prezaposlen ili isporučiti proizvod koji nije na razini na kojoj bi mogao i trebao biti. Dobro živim i ovako, a za veće rizike i odgovornost ima vremena. Kada i ako krenem širiti posao u inozemstvo, želim imati gotove proizvode, a ne primati narudžbe. To je sigurnija varijanta. Nabavio sam nedavno novi stroj koji omogućava precizniju i bržu proizvodnju pa se nadam i nekim manjim serijama gitara. Imam ideja, ali sve u svoje vrijeme.
I na kraju… pohađao si MIOC pa otišao u neke sfere koje obično ne povezujemo s našom školom. Početno si upisao FER od kojeg si odustao. Je li ti pohađanje MIOC-a ikako pomoglo u onome čime se danas baviš?
Apsolutno. MIOC je škola koja te tjera da razmišljaš i to mi je pomoglo kad sam učio o izradi gitara. Morao sam shvatiti kako primijeniti i organizirati ono što sam pročitao, a ne samo naučiti činjenice napamet. Tu mi je puno pomogla fizika, koja me pripremila za rješavanje praktičnih problema, ali i konkretno za izradu gitare (magneti, rezonancija drva i sl.). I matematika mi je pomogla oko načina i primjene razmišljanja. Ponovno bih upisao MIOC da sada biram. Mislim da su ljudi koji upisuju MIOC nekako zanimljiviji. Svega tamo ima. Našao sam puno ljudi s alternativne scene koji su slušali istu glazbu kao i ja, s kojima sam imao puno toga zajedničkog. Ne pamtim srednjoškolske dane isključivo po učenju, ispitima i ocjenama, već po dobroj ekipi i profesorima.
Tekst: Dino Fazlić, 2. B
Naslovna fotografija: Iva Matovinović Klarić
Fotografije: privatni album