Od kratkih priča o ukletim mjestima i nadnaravnim događajima, pa sve do poznatog Frankensteina, velik broj priča iz žanrova misterija i horora pripada gotičkoj književnosti. Ali što im je svima zajedničko, i zašto se takva književnost naziva gotička književnost?
Od prve gotičke priče do suvremenih djela
Prva priča koja se smatra gotičkom napisana je još u 18. stoljeću. Riječ je o kratkom romanu The Castle of Otranto: A Gothic Story, koji je napisao engleski pisac Horace Walpole. Walpole je živio u neogotičkoj vili na jugozapadu Londona, a njegov je roman navodno inspiriran noćnom morom koju je tamo imao. Radnja romana odvija se u ukletom srednjovjekovnom dvorcu po čijem je stilu gradnje priča nazvana gotičkom. Upravo je taj dvorac postavio standard za mjesta radnje ostalih gotičkih priča, a njegovi tajni prolazi, skrivena vrata i nadnaravni elementi postali su glavna obilježja gotičke književnosti. The Castle of Otranto definirao je ozračje kojemu bi gotičke priče trebale težiti: prevladava atmosfera misterija i straha, a česti su neobjašnjivi i nadnaravni događaji.
Romani koji su najbliži tom idealu većinom su objavljeni krajem 18. stoljeća, a među najpoznatijim su autorima tog razdoblja Ann Radcliffe (Mysteries of Udolpho, 1794.) i William Beckford (Vathek, 1786.). S druge strane, autori 19. stoljeća često su kombinirali elemente gotičke književnosti s drugim žanrovima. Jedan je od najpoznatijih takvih primjera Frankenstein, koji se smatra prvim znanstvenofantastičnim romanom. Roman je napisala Mary Shelley, jedna od najutjecajnijih autora gotičke književnosti tog vremena. Među autorima posebno se ističe i Edgar Allan Poe, čije kratke priče sadrže velik broj gotičkih motiva.
Djela gotičke književnosti s kraja 19. stoljeća kombinirala su gotičke elemente s društvenim problemima tog vremena, a ponekad i s filozofskim temama. Tako su nastale priče koje su, poput Frankensteina, danas klasici u žanrovima horora i misterija. Tu se ističu Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde (Robert Louis Stevenson, 1886.) i The Picture of Dorian Gray (Oscar Wilde, 1891.), ali i vjerojatno najpoznatija horor priča svih vremena, Dracula (Bram Stoker, 1897.).
Tradicija gotičke književnosti nastavila se i u 20. stoljeću, a na nju je tada utjecao modernizam. Među gotičkim romanima tog vremena ističe se The Phantom of the Opera (Gaston Leroux, 1910.), koji je specifičan zbog mjesta radnje. Ulogu tajnovitog mjesta sa skrivenim podzemnim prolazima ondje nema gotički dvorac niti slična građevina, već operna kuća u Parizu. Zanimljivo je i da je radnja romana djelomično inspirirana stvarnim incidentima koji su se u toj opernoj kući dogodili krajem 19. stoljeća.
Tijekom 1920-ih u Americi je počeo izlaziti časopis Weird Tales, u kojem su se objavljivale kratke gotičke priče iz 19. stoljeća, ali i priče novih autora, među kojima se posebno istaknuo H. P. Lovecraft. On je kreirao tzv. Cthulhu Mythos – mitologiju i fiktivni svijet koji je imao snažan utjecaj na gotičku književnost 20. i 21. stoljeća.
Među suvremenim autorima gotičke književnosti ističu se Anne Rice (najpoznatija po serijalu The Vampire Chronicles), Carlos Ruiz Zafon (najpoznatiji po romanu La sombra del viento) i Henry Farrell, koji se proslavio romanom What Ever Happened to Baby Jane? Također, autori drugih vrsta horora, poput Stephena Kinga, u svoja djela ponekad uključuju gotičke elemente.
Zašto je gotička književnost toliko popularna i danas, više od 250 godina nakon objave prvog romana?
Prva je gotička priča nastala u doba prosvjetiteljstva i racionalizma, kad se odbacivalo praznovjerje i posebno naglašavala važnost razuma. Kako to većinom biva s književnim i umjetničkim razdobljima, gotička je književnost bila reakcija na racionalističku, koja je u to vrijeme bila raširena. Mašta je u očima većine bila suprotnost razumu, a mistika srednjeg vijeka i vjerovanje u nadnaravno nisu imali mjesto u idejama prosvjetiteljstva. Ljudi su, međutim, oduvijek imali potrebu za maštom – za privremenim bijegom od svakodnevice i realnosti u neki izmišljeni svijet gdje se događa ono što u stvarnosti mogu samo sanjati. Gotičke priče pružile su im upravo to, kombinirajući ideje i vjerovanja koja je prosvjetiteljstvo odbacilo. Slična je situacija i danas; naš je svijet u velikoj mjeri oblikovan idejama iz doba prosvjetiteljstva, razum definitivno ima glavnu riječ, a znanost napreduje brže nego ikad te se najčešće smatra mnogo važnijom od umjetnosti i mašte. I tu gotička književnost ponovno pruža privremeno utočište od stvarnosti, vodeći nas u neke mistične svjetove i u neka davna vremena, u kojima razum još nije prevladao.
Utjecaj gotičke književnosti na glazbu i kulturu – gotički rock i gotička supkultura
Gotička književnost inspirirala je novi glazbeni žanr – gotički rock, koji se razvio u Ujedinjenom Kraljevstvu krajem 70-ih. Karakteriziraju ga “mračnije”, melankolične melodije, a stihovi su inspirirani temama iz gotičke literature, poput smrti i nihilizma. Obožavatelji gotičkog rocka osnovali su gotičku supkulturu početkom 80-ih. Ideologiju te supkulture obilježava kreativnost, individualizam i intelektualizam, a pripadnici dijele ukus u glazbi i odijevanju. Modni stil gotičke supkulture inspiriran je punk i new wave modom, ali i modom 19. stoljeća, u kojem je smještena radnja većine najpoznatijih gotičkih priča. Odjeća je uglavnom crna, a često se nosi tamna šminka i srebrni nakit. Utjecaj mode 19. stoljeća najvidljiviji je u nekim specifičnim odjevnim predmetima, poput korzeta i rukavica.
Za one koji žele osjetiti malo gotičke atmosfere, tu su i prijedlozi za čitanje:
- Horace Walpole
- The Castle of Otranto: A Gothic Story
- Mary Shelley
- Frankenstein
- The Transformation
- Edgar Allan Poe
- Metzengerstein
- The Fall of the House of Usher
- Robert Louis Stevenson
- Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde
- Oscar Wilde
- The Picture of Dorian Gray
- Bram Stoker
- Dracula
- Gaston Leroux
- The Phantom of the Opera
Literatura
Britannica, The Editors of Encyclopaedia. “Gothic novel”. Encyclopedia Britannica. [internet]
<dostupno na: https://www.britannica.com/art/Gothic-novel> [12.11.2022.]
Birch, Dinah (2009). “Gothic fiction”
Norton, Rictor (2000). “Gothic Readings, 1764-1840”. [internet]
<dostupno na: http://rictornorton.co.uk/gothic/monk.htm> [13.11.2022.]
Bloom, Clive (2010). “Gothic Histories: The Taste for Terror, 1764 to Present”
“Terror and Wonder: The Gothic Imagination”, The British Library .[internet]
<dostupno na: https://www.bl.uk/events/terror-and-wonder–the-gothic-imagination> [13.11.2022.]
Dziemianowicz, Stefan (2018). “Introduction”, The Phantom of the Opera and Other Gothic Tales
Tekst: Lara Semeš, 3. F
Naslovna fotografija: Mynocturnality na Unsplash