Petkom navečer u jutarnjem turnusu dvadesetak učenika u podrumu škole igra D&D. Ovu izvannastavnu aktivnost, jedan od naših školskih kružoka, vodi nastavnica biologije i kemije Rea Blagajac. Pitali smo profesoricu Reu o kakvoj igri je riječ i kako se zaljubila u taj nepresušan svijet mašte i zabave. Opisala nam je svoje iskustvo:
PNPTTRPG. Izgleda kao nasumično natipkana slova, zar ne? Međutim, nije tako, to stoji za „pen and paper tabletop roleplaying game“, odnosno skup društvenih igara od kojih je sigurno najpoznatija D&D odnosno „Dungeons and Dragons“. Iako je najpopularnija igra tog tipa, nije jedina, kao ni prva s kojom sam se susrela. Moj prvi susret bio je s „Vampire the Masquarade“, odličan TTRPG u svijetu prepunom vampira, vukodlaka, zlih duhova i mnogih drugih nadnaravnih bića. Osim njih, vrlo su poznate igre i „Call of Cthulhu“ smještena u Lovecraftovu svijetu eldritch horora; „City of mist“ mjesto u kojem, osim toga što si čovjek, tvoje tijelo zauzima i reinkarnacija legende; „Witcher“ u kojem ne moraš biti samo lovac na čudovišta, nego možeš biti i dio nilfgaardianske ili pak sjeverne vojske. Tu su„Pathfinder“, „Star wars“ i mnogi drugi poznati svjetovi u kojima možeš igrati.
Zašto su te igre toliko zabavne? Zašto se toliko djece i odraslih okuplja iz tjedna u tjedan kako bi proveli sate igrajući takve igre? Odgovor za većinu nas je mogućnost bijega od stvarnosti. Kad krenete igrati, vi ste u svom izabranom svijetu i vaše ga odluke oblikuju. Imate mogućnost isprobavati različite stvari od bacanja čarolija, smišljanja kako razne čarolije mogu zajedno djelovati, sve do hrabrih vitezova koji žele spasiti damu u nevolji, ali možete biti i zao čarobnjak koji baš želi uništiti svijet. Sve su odluke na igračima, takozvanim PC-jevima iliti „Player Characters“. Njih vodi DM, GM („Dungeon master“, „Game master“), ukratko: on je narator koji priča priču, koji smišlja kako svijet i NPC-jevi, „Non player characters“ reagiraju na igrače. Naratori su ti koji smišljaju zagonetke, konflikte i razrješenja priča, ali u tome mu pomažu ili odmažu kockice. Kockice imaju od dvije strane do 20 strana, zovu se d2, d4, d6… D stoji za kockicu (eng. dice), a broj za broj strana kocke. U većini igara vrijedi sljedeće: što je bolji broj – to je bolji ishod, ali nije samo kocka odlučujuća. Kad kreirate lika, radite ga tako da je u nečemu izvrstan npr. Čarobnjak mora imati visoku inteligenciju koja mu omogućava da nauči velik broj čarolija. Ako je razvio vještinu stare magije, to će mu dati dodatne bodove, koji će poboljšati rezultat dobiven bacanjem kockice. Npr. ako dobije 6 na kockici d20, vještina stare magije dat će mu dodatnih 7 bodova, što iznosi ukupan rezultat 13.
Upravo zbog kockica i te sreće u bacanju, ishodi variraju te se narator može naći u iskušenju. Predvidjeti što će igrači napraviti te koji će broj dati kockica, gotovo je nemoguće. Više od sedam godina sam narator i moji me igrači svaki put iznenade. Stoga detaljno moram promisliti što se i zašto dogodilo. To je jedno od najzabavnijih, ali i najtežih dijelova igre – improvizacija. Improvizacija ne može biti bilo što, mora biti u skladu s likom, mjestom i situacijom u kojoj se svi nalaze. Osim zabave i druženja, mislim da je to najveća čar ovakvih igra, nepredvidivost i snalaženje. Uz fantastični svijet i rekvizite koji se donose na stol, to je ono što privlači ljude. Ta sigurna neizvjesnost, isprobavanje novih stvari koje inače ne biste, snalaženje u situacijama u kojima se rijetko kada nađete, dileme kojih inače nemate. Ako postoje dva zla, koje odabrati? Postoji li manje zlo u tom trenutku? Koja je posljedica svega toga? Saznajmo! – svi uglavnom kažu, uz smiješak. To je zapravo – D&D.
Mia Bacalja iz 2.A je po prvi put zaigrala D&D upravo u MIOC-u. Kreirala je svoj prvi lik, upoznala sve tajne imaginarnog svijeta u kojem se radnja kampanje odvija te ima planove o sljedećoj kampanji koju želi igrati sa svojim prijateljima iz razreda. Zašto njezin prvi lik ipak nije plavokosi Perica, nego Dragonborn čarobnjak Nala, pročitajte u nastavku:
Pretpostavljam da je većina nas čula za Dungeons&Dragons (D&D) iz serija poput Bing Bang Theory, Community, Stranger Things. Tako sam i ja čula za za takvu igru. Zvučalo mi je izrazito primamljivo jer cijeli život volim fantaziju i magične svjetove. Time je D&D svaki moj fantazijski san učinio stvarnošću. No nisam imala ni najmanju ideju koliko će priprema biti potrebno za izradu jednog lika u jednoj igri i koliko će mi dugo trebati da naučim sva pravila. Prvi sam put igru zaigrala kada je pokrenuta D&D grupa u školi. Čim sam čula za to, pitala sam u svojoj grupi prijatelja tko bi htio igrati. Naravno, svi su htjeli. Tako se okupila grupica u kojoj većina prethodno nije igrala D&D. Došli su na prvi sastanak na kojem je našu grupu pod svoje okrilje uzela profesorica Blagajac koja vodi D&D grupu. Sad kad smo znali tko će s kime igrati, tko je kojoj grupici DM (Dungeon Master) tj. voditelj, trebalo je napraviti svog lika. Na prvu pomisao činilo mi se da će to izgledati ovako: napravit ću lika, zvat će se Perica i imat će plavu kosu, sive oči, dva metra visine i krila. Kad sam vidjela priručnike za igru (s više od 200 stranica), ta je ideja brzo pala u vodu te sam se prihvatila čitanja. Krenula sam stvarati svoj lik; prvo ime pa klasa pa pozadinska priča, oružje koje ima, čari koje može bacati… Na kraju je nastala Nala, moj prvi lik u D&D-ju.
Kad su oni s prethodnim iskustvom igranja D&D-ja čuli da sam za svog čarobnjaka izabrala rasu Dragonborna, gledali su me kao da sam stavila vodu u vruće ulje, no na kraju se pokazalo da ta kombinacija nije tako loša. Kad smo krenuli igrati, svi smo bili pomalo zbunjeni, nismo znali koju kockicu baciti, kako bacati čarolije, dokle sežu sposobnosti naših likova, ali bismo se ipak u svakoj igri sve bolje snalazili. Kako smo sve bolje igrali, tako je i igra postajala zanimljivija, te smo se sve više mogli uživjeti u priču. Tako je naš imaginarni svijet Trestria postao druga realnost u koju bismo išli svaki drugi petak. Iako ne igram dugo D&D, postalo mi je jasno zašto je igra, unatoč tome što što iziskuje puno uloženog truda, dosegla svjetsku popularnost. Igra je nepredvidiva, izrazito društvena te potiče na maštovitost i stvarno je ispunjenje svih onih dječjih fantazija o magičnim svjetovima. Toliko mi se svidjela da nagovaram prijatelje iz razreda na igranje jedne kampanje sa mnom. Ne ide mi baš najbolje, no nadam se da će oni uskoro popustiti.
Tekst: MMC
Fotografije: Privatna arhiva
Naslovna fotografija: Lucas Santos na na Unsplash