Ivan Petrović-Poljak učenik je 3. razreda naše škole. Osim ljubavi prema informatici i košarci, uspješan je mladi pijanist koji osvaja nagrade na prestižnim međunarodnim natjecanjima. Pitali smo ga kada se rodila ljubav prema glazbi, kako usklađuje sve svoje obveze i kakvi su mu planovi za budućnost.
Zašto i kada si se počeo baviti glazbom?
Glazbom, odnosno klavirom, počeo sam se baviti u prvom razredu osnovne škole. U učionici smo imali pijanino, a ja sam uvijek dugo ostajao u boravku pa sam htio naučiti svirati nešto kako mi ne bi bilo dosadno. Sljedeće godine krenuo sam u glazbenu školu.
Kako se osjećaš dok sviraš klavir? Opušta li te to?
Dok sviram sam doma, opušten sam do kraja i misli mi odu u potpuno drugi svemir. Naravno, dok vježbam moram biti usredotočen i pomalo napet kako bi sve ispalo savršeno. Također, na natjecanjima ne mogu biti skroz opušten zbog treme i visoke razine izvedbe koja se očekuje od mene i koju ja očekujem od sebe. Naravno, uz svu napetost i opuštenost uživam u glazbi te pokušavam prenijeti puno osjećaja i ispričati priču.
Je li ti bavljenje glazbom glavni cilj u životu ili samo hobi kojim se voliš baviti?
U početku sam razmišljao o bavljenju glazbom samo kao hobijem, no kako su godine prolazile i ja sam postajao sve boljim, uspješnijim i zainteresiranijim, tako mi je to postalo glavnom zanimacijom i ne vidim sebe u budućnosti da ne sviram klavir. Sljedeće godine upisujem akademiju pa ću vidjeti kamo će me put odvesti.
U kojoj je fazi tvoje trenutno glazbeno obrazovanje?
Trenutno sam 4. razred srednje škole u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, a kao što sam već rekao, planiram nastaviti s akademijom.
Na kojim si sve natjecanjima sudjelovao i kakve si sve nagrade osvojio?
Od početka svojeg glazbenog obrazovanja bio sam na jako puno natjecanja diljem Europe, mogu izdvojiti nekoliko najznačajnijih:
Natjecanje “Liszt-Bartok” u Sofiji (1. mjesto), državni izbor za Euroviziju mladih glazbenika u Zagrebu (1. mjesto), Virtuosos V4+ u Budimpešti (1. mjesto), natjecanje “Virtuosi per musica di pianoforte” u Usti nad Labem (Češka) (1. mjesto), natjecanje “Mladi virtuozi” u Zagrebu (1. mjesto), natjecanje “Piano talents” u Milanu (1. mjesto) te 6 pobjeda na državnom natjecanju.
Koliko se dugo pripremaš za jedno klavirsko natjecanje? Koliko vježbaš u danu?
Priprema za natjecanje počinje onda kada počnem vježbati skladbe koje ću ondje izvoditi. Natjecanja su meni zapravo samo vrsta motivacije za unaprjeđivanje sposobnosti, tako da nikad zapravo ne počinjem učiti program s namjerom da idem na neko natjecanje. Naravno, obožavam ići na natjecanja, ali mislim da se, ako su to nekome jedini ciljevi u glazbi, a ne sama glazba, stvara loš mindset kojim se neće daleko dogurati.
S obzirom na to da volim biti visoko plasiran na natjecanju, počnem intenzivnije vježbati oko 2 tjedna prije, ovisno o trenutnoj spremnosti. Inače vježbam oko 3 ― 4 sata dnevno, a neposredno prije natjecanja ta se brojka poveća.
Osjećaš li ikada tremu prije natjecanja? Kako se nosiš s njom i što radiš kako bi je se riješio?
Prije natjecanja uvijek osjećam tremu, no ne pokušavam je se riješiti jer mislim da je ona odlična za potpunu usredotočenost te da zbog adrenalina koji dobivam i moja izvedba dobiva puno više života i strasti.
Što napraviš kad ti se dogodi greška usred izvedbe?
Greške mi nisu strane u izvedbi i znam da to može biti uznemirujuće, pogotovo ako želim savršeno odsvirati. No, nekoliko grešaka ne smije utjecati na sveukupan dojam interpretacije te je jedini ispravan način samo nastaviti dalje i zaboraviti da se išta dogodilo. Najveće su greške zapravo one u interpretaciji jer svi mogu odsvirati sve note i zvučati potpuno bezvezno. Da je cilj samo biti tehnički savršen, slušali bismo robote kako sviraju.
Imaš li neke svoje male rituale prije izlaska na pozornicu?
Nemam baš neke posebne rituale prije izlaska na pozornicu, jedino moram dobro oprati ruke mlakom vodom i sapunom kako bi mi se prsti što manje znojili dok sviram. To zapravo nije ritual koji je tu samo kako bi bio ritual, nego to moram napraviti jer je sviranje sa skliskim znojem na tipkama vrlo neugodno iskustvo. Na pozornici prije same izvedbe uvijek obrišem tipke istim rupčićem, isto zato da budu suhe. U početku sam to radio zbog ljudi koji su prije mene svirali, no nastavio sam to raditi ako dolazim i za već obrisanu klavijaturu, tako da to možemo nazvati ritualčićem.
Koja je tvoja najbolja izvedba do sad, po čemu je posebna?
Moje najbolje izvedbe dolaze s mog kućnog klavira, dok nema pritiska i mogu ponavljati koliko god puta želim. Na pravim nastupima i natjecanjima zapravo ne znam koju bih izvedbu izdvojio kao najbolju, no nedavno sam na natjecanju u Novom Sadu bio prezadovoljan izvedbom koja nije bila ni približno savršena. Imao sam vrlo svjež program te nisam imao pretjerano visoka očekivanja od sebe, ali nisam pao pod velikim pritiskom i uspio sam iznenaditi sebe i, pogotovo, svoju profesoricu. Mislim da se ne može izdvojiti objektivno najbolja izvedba, ali moj osjećaj ponosa nakon te izvedbe bio je sigurno jedan od najposebnijih.
A tvoja najgora izvedba do sad? Što si naučio iz nje?
Moja najgora izvedba do sad dogodila se dok sam još bio relativno “malen” i bio sam na natjecanju u Briselu bez profesorice. Tada sam još trebao imati nju uz sebe prije natjecanja jer nisam bio dovoljno zreo da se sam nosim s tim pritiskom. Također sam tada kao klinac premalo vježbao, pa je moja spremnost bila na puno nižim razinama nego danas. Bio sam jako iznenađen kada je žiri proglasio da sam osvojio treće mjesto jer sam bio jako nezadovoljan svojom izvedbom. Tada sam zaključio da još neko vrijeme trebam profesoricu uz sebe te sam počeo puno više vježbati.
Jesi li ikada htio odustati od glazbe ili od nekih natjecanja? Koji su bili razlozi?
Mislim da svatko u svojem “zanatu” dođe do razdoblja slabe motivacije i smanjene zainteresiranosti. To se i meni zna dogoditi, nije da baš postoji neki određeni razlog, ali mislim da su baš te situacije one koje odlučuju hoću li biti uspješan ili ne jer je ustrajnost jedna od glavnih sastojaka uspjeha. Tada ne prestanem raditi jer znam da će se taj rad na kraju isplatiti. Jednostavno ne smijem popustiti u tim trenutcima jer će to onda postati navikom, a to ne želim da se dogodi.
Kako uspijevaš uravnotežiti MIOC i glazbenu školu? Utječu li ti nekada obaveze iz jedne dramatično na tvoju izvedbu u drugoj školi?
Drugi predmeti u glazbenoj školi idu mi bez problema i bez puno rada kod kuće, tako da je stvaranje te ravnoteže relativno lagan zadatak. U tome mi pomažu i profesori u glazbenoj školi koji su puni razumijevanja prema mojim obavezama, tako da nemam problema s izostancima. Također, profesori u MIOC-u, pogotovo moja razrednica, puni su razumijevanja prema mojim izostancima zbog natjecanja ili općenito zbog glazbene škole. Mislim da će pravi izazov u ravnoteži biti sljedeće godine dok budem morao ići na akademiju i u 4. razred MIOC-a, no to ćemo još vidjeti.
Što misliš da je potrebno imati i raditi kako bi postao uspješnim glazbenikom?
Mislim da su razvijene radne navike i talent osnovni čimbenici za uspješnu karijeru. No, s obzirom na to da je svijet glazbe jako kompetitivan i da mali broj ljudi uspije u svojim snovima, a puno ljudi ima ta glavna dva čimbenika, uz to dolazi još puno detalja. Mislim da je ponašanje na pozornici jako bitno jer publika na koncertu ne sluša samo glazbu, nego i gleda izvođača. Također, ne pasti pod pritiskom nešto je u čemu ne uspijevaju svi. Uz sve to, jako je bitno imati odličnog profesora koji te vodi na početku karijere i pomaže razviti te u pravog glazbenika.
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Ja sam zapravo tek sada počeo intenzivnije razmišljati o svojim planovima za budućnost, tako da to nije nešto što mogu sigurno otvoreno govoriti jer se još svašta može dogoditi.
Zahvaljujemo Ivanu što nam je približio svoj svijet glazbe i želimo mu puno uspjeha u izazovima koji su pred njim.
Njegove vrhunske izvedbe možete pogledati na njegovu YT kanalu:
https://www.youtube.com/user/poljakg
Fotografije: Iz privatne arhive