Učenici naše gimnazije, Sofija Miladinov i Nikola Mandić, sviraju udaraljke i pohađaju Glazbenu školu Pavla Markovca. Ove školske godine postigli su izniman uspjeh ― komorni sastav udaraljki u kojem sviraju osvojio je prvo mjesto na državnom natjecanju. Kada smo ih upitali zašto su odabrali baš udaraljke, Nikola nam je otkrio da se zaljubio u udaraljke odmah pri upisu u glazbenu školu s devet godina, dok je Sofija udaraljke počela svirati nakon što je svirala klavir šest godina. U razgovoru su otkrili još neke zanimljive stvari o sebi pa i to da su snimili zajednički spot.
Zašto ste odabrali baš udaraljke?
Sofija: Htjela sam svirati nešto novo i naletjela sam na bubnjeve koji su mi se odmah svidjeli. Onda sam jako zavoljela i sve ostale udaraljke.
Nikola: Raznolike su u odnosu na druge instrumente i ističu ritamsku komponentu glazbe što mi odgovara.
Koje udaraljke svirate?
Sofija: Trenutno sviram mali bubanj, klavijaturne udaraljke (vibrafon, marimba), timpane i multipercussion.
Nikola: Sviram klavijaturne udaraljke (uglavnom marimbu i vibrafon), timpane, mali bubanj, multi percussion (set više različitih udaraljki) i ponekad sitne udaraljke poput tamburina.
Na kojim ste natjecanjima bili i koje ste nagrade osvojili?
Sofija: Zasad sam bila samo na državnom natjecanju za komorne sastave na kojem smo osvojili prvu nagradu, a trenutno se pripremam za natjecanje Sonus kao solist.
Nikola: Na svim sam se natjecanjima HDGPP-a plasirao na državnu razinu, no nisam siguran koja sam mjesta osvojio. Na zadnjem natjecanju komornih sastava na kojem sam bio naš je sastav osvojio prvu nagradu i prvo mjesto na državnom natjecanju što mi je vjerojatno najznačajniji uspjeh na natjecanjima.
Je li stresno sudjelovati na natjecanju takve vrste?
Sofija: Natjecanje je bilo jedno od najljepših iskustva i jako mi je drago da smo sudjelovali.
Nikola: Nikada nisam pretjerano volio natjecanja jer nemam izražen natjecateljski duh i želju za pobjedom. Natjecanja u sviranju instrumenata u tom su mi pogledu prihvatljiva jer se više usmjeravam na kvalitetu vlastite izvedbe nego na direktno pobjeđivanje drugih sudionika. Ipak, najveće mi je zadovoljstvo svirati u sastavima jer je zabavnije i donekle umanjuje pritisak, što je jedan od razloga zašto se i dalje natječem.
Kakvo je vaše iskustvo snimanja spotova (znamo da ste ih snimili nekoliko)?
Sofija: Snimanje spotova bilo je jako zabavno i definitivno je lijepa uspomena.
Nikola: Nisam bio oduševljen idejom snimanja spota uglavnom zbog plana izvođenja u javnosti. To me pomalo plašilo, no u samome trenutku, kada je došlo vrijeme za snimanje, taj je stav pao u drugi plan i tijekom snimanja sam bio relativno dobro raspoložen. Bilo je zanimljivo iskustvo iako konačni proizvod (video nakon montaže) nije vrijedan uloženog truda.
Je li pohađanje dviju škola istovremeno jako naporno?
Sofija: Pohađanje dviju škola zna ponekad biti naporno, no obje škole jako volim, vesele me i drago mi je da nisam odustala od glazbene kada je bilo teško.
Nikola: U objema školama radim što volim (iznimke su neki humanistički predmeti u gimnaziji), pa nikada nisam imao većih problema s motivacijom za rad u bilo kojoj od njih. Zapravo mi se čini da se odlično nadopunjavaju ― često mi periodi većeg uloženog truda u jednoj školi pomažu da ostanem aktivan i onda kada sam manje voljan pripremati se za nastavu u drugoj školi.
Kako si organizirate radni dan i ostaje li vam slobodnog vremena?
Sofija: Organizacija vremena mi je prilično dobra i većinom imam dosta slobodnog vremena, osim ako imamo puno testova u tjednu.
Nikola: Pokušavam što bolje uravnotežiti rad i odmor svaki dan, čak i kada nemam nekih ispita i sl. u bližoj budućnosti kako bih bio spreman za razdoblja u kojima se naglo javi nekoliko nastupa. Zato se rijetko nađem u stresnoj situaciji.
Planirate li se glazbom baviti u budućnosti?
Sofija: Ne planiram se ozbiljno baviti glazbom u budućnosti, ali sigurno će mi i dalje biti hobi.
Nikola: Više kao dio slobodnog vremena. Naime, paralelno pohađanje glazbene škole i gimnazije nije nemoguće, ali i zahtijeva puno vremena. Mislim da bi pokušaj zadovoljavanja još većih obaveza na objema stranama (u obliku fakulteta i muzičke akademije) jednostavno bio loš za razvoj vlastitih projekata i istraživanja novih mogućnosti, ako ne i nemoguć. Stoga planiram upisati fakultet, a uz to se rekreativno baviti glazbom.
Koji su vam planovi za budućnost?
Sofija: Razmišljam o Veterinarskom fakultetu jer me zanima rad sa životinjama.
Nikola: Nemam ozbiljne planove za budućnost, pogotovo ne za dalju. Nadam se da će mi završetak ovakvog paralelnog obrazovanja omogućiti više vremena za stvaranje takvih planova pri čemu ću imati čvrste temelje u onome što sam naučio u objema školama.
Zahvaljujemo Sofiji i Nikoli na vremenu koje su izdvojili za naš razgovor i nadamo se da će glazba zauvijek ostati dio njihovih života. U nastavku pogledajte još neke od njihovih nastupa.
Tekst: Greta Brezak, 2. C
Fotografije: privatni album