Darko Kanjuh profesor je Geografije u MIOC-u, gdje predaje već dugi niz godina. Poznat je po tome što puno putuje. Na svojim putovanjima sigurno je mnogo naučio i upoznao se s raznim životnim stilovima koje mi ne možemo ni pojmiti.
Sounion
Kada ste prvi put otišli na neko veće putovanje? Kamo ste otputovali i kojom prigodom?
Na prvo veće putovanje, točnije ono u daleke krajeve, otputovao sam dosta kasno. Naime, prije 15-ak godina odlučio sam da bih htio biti i turistički pratitelj. Javio sam se jednoj agenciji i otputovao u Barcelonu. Ondje me prvi tjedan iskusna vodička učila voditi po Barceloni, da bih drugi tjedan ja preuzeo vodstvo. To se moglo izvesti jer su bili ljetni praznici. Drugo, veće putovanje bilo je prije 12 godina kad smo u sklopu školske razmjene posjetili Bangkok na Tajlandu. Baš posebno. To je najdalje što sam otputovao.
Znači, niste posjetili svih sedam kontinenata?
Nažalost ne. Ipak imam stalan posao u školi te obitelj. Zasada sam bio na dvama kontinentima, u Europi i Aziji, no velika mi je želja, veliki san, obići sve kontinente.
I Antarktiku?
Sve. Život me naučio da nikad ne kažem nikad. Tko bi pomislio da ću ikada otići u Bangkok? To mi je bila totalna egzotika. A još smo i zrakoplovom putovali.
Je li put u Bangkok bio Vaše prvo putovanje zrakoplovom?
Nije. Prvi sam put putovao zrakoplovom na jedno studijsko putovanje kao turistički pratitelj, išli smo u Andaluziju, pokrajinu u južnoj Španjolsku. Krenuli smo s venecijanskog aerodroma Marco Polo i sletjeli u Sevilli. Sjećam se da je bilo tako vjetrovito da je jedva sletio. To je bio moj prvi let. Zrakoplov se nekoliko puta spustio drmajući se, kao da smo u kakvom vrtlogu. Zamalo smo došli do piste, no tada je poletio, pa smo kružili oko aerodroma, pa prolazili s druge strane… Uglavnom, putnici su vrištali, a s obzirom na to da sam ja tad prvi put bio u zrakoplovu, osjećao sam nekakav čudan adrenalin i sve mi je bilo smiješno. Kasnije, kad sam počeo letjeti zrakoplovom redovito, shvatio sam da, bez obzira na to je li slijetanje turbulentno (kao što je bilo naše) ili normalno, da uvijek kad kotači dotaknu pistu svi putnici plješću pilotu u znak čestitke i zahvale što smo sretno sletjeli. Takvo je moje iskustvo.
Tajland
Kako se pripremate za put? Koje su obavezne stvari u Vašem koferu?
Obavezno nosim fotoaparat i mobitel zbog društvenih mreža, da objavim svijetu što ja to lijepo doživim, vidim, snimim. Što se tiče pripremanja, učim, preuzimam određene materijale s interneta, kupujem knjige, čitam, slažem si pričice o tom mjestu, pogotovo ako idem na neko dalje putovanje ili na odredište gdje nikad nisam bio. Uvijek pokušavam privući ljude pričom o lijepim, zanimljivim stvarima. Moj moto je: „Bolje ispričati puno kratkih, ali slatkih priča nego dugo pričati o dosadama koje možda ljudima uopće neće trebati.“ Ljudi ne putuju da studiraju o toj zemlji, nego da steknu dojmove, da upiju onaj miris, okus, opip, boje iz povijesti te zemlje kako bi bolje razumjeli sadašnju kulturu; recimo, zašto je pojedini stereotip karakterističan za neki narod. Izdvojio bih jedan prekrasan običaj u Barceloni. Na Svetog Jurja – to je katalonski i španjolski nacionalni praznik – cijela se Barcelona okiti štandovima na kojima se prodaju knjige i cvijeće. Običaj je da muškarci ženama kupuju cvijeće, a žene muškarcima poklanjaju knjige. Zašto je to tako? Zašto na blagdan Svetog Jurja? Smatra se da su na taj datum, 23. travnja, umrli i Cervantes i Shakespeare. A postoji i jedna lijepa katalonska legenda prema kojoj je u nekom selu zmaj terorizirao mještane. Bio je to čudan zmaj. Mogao se kretati zemljom, vodom, zrakom, mogao je prolaziti kroz zidove… Mještani su odlučili da svake godine žrtvuju jednu djevojku iz sela zmaju da poštedi ostale stanovnike. Jednog dana došao je red na prekrasnu mladu princezu iz tog sela. Ona je bila kći seoskoga kneza. Kad je krenula prema zmajevu brlogu, srela je viteza u zlatnom oklopu koji je upitao zašto je tako tužna, pa mu je ona ispričala svoju priču. On je rekao; „Ne boj se, ja ću te zaštititi, više nikada se neće morati žrtvovati.“ U tom trenutku iz zemlje je izronio zmaj. Sveti Juraj se borio, borio i borio, a u jednom trenutku, kad zmaj nije bio oprezan, on ga je pogodio kopljem i iz zmajeva srca potekla je krv iz koje su izrasle ruže. Sveti Juraj ih je ubrao i poklonio toj princezi.
Gdje ste naučili tu priču?
Čovjek na putovanjima svašta nauči. To je jako lijepa priča i razlog zašto ja volim putovati. I takve priče prepričavam ljudima na putovanjima.
To Vam je netko rekao ili ste pročitali…?
Nabasao sam na nju, negdje na internetu ili u kakvom dokumentarcu…? Više se ja toga i ne sjećam. Jednostavno hodam otvorenih ušiju, očiju i skupljam. Skupljam priče.
Barcelona
Gdje češće odsjedate ― u hotelu, apartmanu, kampirate ili Vam je draži neki drugi oblik noćenja?
Ovisi s kim putujem. Ako idem kao turistički vodič, onda su to uvijek, naravno, hoteli. Ako idem sa svojom obitelji, onda su to najčešće nekakvi apartmani.
Što Vam je od toga najdraže?
To je teško reći jer, kad idem s grupom, onda ne mogu birati, a s druge strane, lijepo je kad je čovjek u nekom boljem hotelu s dobrom poslugom, doručkom, ručkom i večerom. Kad je čovjek s grupom i kad ima hotelski smještaj i program, onda ima programirano slobodno vrijeme. Kad idem sa svojom obitelji, onda mi sami biramo svoj ritam.
Koje Vam je najdraže prijevozno sredstvo kojim putujete?
Dva su mi najdraža iz dvaju razloga. Ako želim puno toga vidjeti i doživjeti, onda naravno osobni automobil, odnosno autobus kad idem s grupom. Budući da se na maturalcu u Španjolskoj obilaze Nica, Cannes, Monako, tvornica parfema itd., takvo je prijevozno sredstvo najpraktičnije u tom slučaju. Ako imam neki produženi vikend, npr. u četvrtak je državni blagdan, petak se spoji pa imam subotu i nedjelju, onda volim „city-break“ destinacije na koje se ide avionom. Za otprilike dva sata sam na destinaciji koja je udaljena više od 1000 kilometara. Odradim puna četiri dana. Znači, ako dođem ujutro, imam cijeli prvi dan, drugi, treći, pola četvrtoga dana i navečer sam za dva sata opet kod kuće. Evo, takvo je moje nekakvo razmišljanje.
Krakow
Gdje ste zadnje bili za neki državni praznik?
Išao sam nekoliko puta na planinarenje u talijanske Dolomite s nekoliko grupa. Bio sam u Sloveniji na jezerima, na izvoru rijeke Save itd. Bio sam na lijepim mjestima, ali to je sve bilo jednodnevno. Nedostaju mi putovanja. Prije korone posjetio sam Azurnu obalu, Provansu, Monako, Monte Carlo, Nicu i Saint-Paul-de-Vence. To je bilo jako lijepo putovanje, ali i posljednje veliko prije pandemije virusa. Tako sve više čeznem za putovanjima, baš bih htio opet na neko lijepo mjesto. Sad mi je želja posjetiti Grčku.
Zbog korone niste mogli putovati izvan granice. Jeste li proputovali cijelu Hrvatsku?
Posljednjih nekoliko godina ljetujem na Korčuli s obitelji. Međutim, prije nego što dođemo na odredište, posjetimo još nekoliko destinacija. Prošlog smo ljeta bili na Vaganskom vrhu te smo se onda spustili do kanjona rijeke Zrmanje i Krupe. To je bilo jako egzotično i lijepo. Ovo ljeto već planiram s obitelji posjetiti vrela Gacke. Također sam obećao kćeri obilazak utvrde Klis koju jako želi posjetiti. Pokazat ću im Modro i Crveno jezero. Uvijek, kad idemo na put, napravimo takve kratke izlete tijekom putovanja. Tako da sam posjetio dosta prirodnih fenomena, nacionalnih parkova i parkova prirode, ali isto tako i gradova u Hrvatskoj.
Atena
Kako više volite putovati, sami ili s nekim? Tko Vam je najdraži suputnik i zašto?
Najdraži suputnici su mi, naravno, moja dječica. Jako volim putovati sa svojim kolegama, profesorima iz naše škole. Nekada smo znali ići na maturalce, pa se spoje dva ― tri razreda koji idu na istu destinaciju. Budući da idu dva profesora po razredu, nas šest profesora čini dobru ekipu, pa se dobro zabavimo i mi i učenici. Kad smo išli na jednodnevne ili dvodnevne izlete, isto mi je bilo drago. Ponekad smo otišli na izlete i mi profesori geografije s kojima mi je posebno drago putovati. Do prošle godine bila je i profesorica Krušlin s nama. Mi volimo barem jednom godišnje negdje otići, na primjer zadnje sam s geografima bio na Velebitu. Tamo smo prenoćili, proveli smo prekrasna dva dana zajedno. Također su nam se pridružili još neke naše kolege iz fizike i matematike. Ta ista ekipa organizira zajedno božićni ručak, ručak za kraj školske godine, proslave rođendana, roštilj… Jednom tjedno obavezno imamo zajednički doručak u kabinetu.
U nastavku donosimo još zanimljivih detalja koje nam je ispričao profesor Kanjuh.
Tekst: Iskra Vranković, 2. H
Fotografije: Privatni album