Sara Jakopović
Razgovarali smo sa Sarom Jakopović, bivšom miočankom koja je svoju budućnost usmjerila u glazbeno obrazovanje.
Iako je bila izvrsna učenica u raznim područjima, ljubav prema glazbi je presudila i danas je pred završetkom studija kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Po čemu pamti našu školu i gdje se vidi u budućnosti pročitajte u nastavku.
Zašto baš MIOC? Koji su Vam bili motivi pri upisu u školu?
U osnovnoj školi voljela sam učiti, čitati, istraživati – smatrala sam da mi gimnazija može ponuditi širinu znanja koju bih željela steći, a znala sam da je MIOC izrazito kvalitetna gimnazija koju mnogi preporučuju.
MIOC je poznat po jako zahtjevnom programu u prirodno-matematičkim predmetima kao što su matematika, fizika, biologija, kemija i informatika. Je li Vam to odgovaralo tijekom školovanja u MIOC-u ili ste se više htjeli usredotočiti na druga područja? Jeste li imali predmete koje ste više voljeli i kojima ste se više posvećivali?
Tako je, spomenuti predmeti zaista su zahtjevni, a ja sam se vrlo rano opredijelila za glazbeni put. Kao umjetnica, više sam se pronalazila u humanističkim predmetima ― u književnosti, filozofiji, jezicima itd. Nisam bila uspješna u prirodoslovno-matematičkim predmetima, no to me nije spriječilo da uživam u predavanjima vrsnih profesora. Premda se ne smatram niti približno stručnom u spomenutim predmetima, profesori su kvalitetnom nastavom i zahtjevnim programom svjedočili o važnosti prirodoslovnih predmeta te su nam uspjeli predočiti širinu svake od pojedinih znanosti. Neovisno o mom životnom putu i zanimanju, osjećam veliko poštovanje prema miočanskim profesorima i njihovim predmetima.
Pretpostavljamo da ste tijekom srednje škole išli još i u glazbenu. Je li Vam bilo naporno istovremeno ići u dvije škole? Kako ste uspijevali odrađivati sve obaveze? Što Vam je bio prioritet, MIOC ili glazbena?
Razdoblje srednje škole pamtim po mnogim lijepim zgodama, ali i po velikoj količini stresa. Već sama nastava u dvjema školama zahtijeva cjelodnevnu koncentraciju, a nakon nastave posao tek počinje! Učenje, višesatno vježbanje klavira, skladanje, zadaće…
Nastava u MIOC-u obično bi završila oko 14 sati, a potom bih odlazila na nastavu u glazbenoj školi koja bi trajala sve do 21. To mi je nerijetko stvaralo poteškoće jer sam u nedostatku vremena katkad morala svjesno preskočiti zadaću, naravno, uz posljedice u vidu ocjena. U takvoj situaciji, morala sam vrlo rano odabrati prioritete i smanjiti svoja očekivanja vezana uz ocjene. Svoj fokus stavila sam na glazbenu školu, klavirska natjecanja, skladanje te pripremu za prijemni ispit na Muzičkoj akademiji.
Nakon osnovne ili srednje škole, uvijek svakome u pamćenju ostane profesor koji je ili bio jako loš/zahtjevan, ili koji je bio jako dobar i puno te toga naučio. Kojeg ili kojih se profesora Vi sjećate i po čemu? Je li Vas neki profesor potaknuo da se razvijate u ovom smjeru? Jesu li profesori pokazivali razumijevanja s obzirom na to da ste išli u dvije škole? Ako da, kako?
Rekla bih da su svi miočanski profesori bili vrlo zahtjevni, no to je bilo potpuno opravdano s obzirom na kvalitetu nastave. Profesori su i sami uvijek težili izvrsnosti – bilo je to vidljivo u njihovim predavanjima koja su uvijek zadržavala visok standard, ali i u mentorstvu brojnim učenicima koji su dodatno širili svoje znanje i okušavali se na natjecanjima. Osjećala sam podršku mnogih profesora, a posebno mi znači podrška profesora u čijim predmetima nisam bila odveć uspješna, kojom su pokazali da učenike ne gledaju kroz prizmu vlastita predmeta, već kao individualne osobe koje imaju svoj put. Danas, dok i sama predajem u glazbenoj školi, uviđam da sam od svakog profesora naučila mnogo i u pedagoškom smislu. U radu s učenicima trudim se implementirati ljubav prema stalnom učenju, znatiželji, istraživanju i razvoju te zdravu težnju prema izvrsnosti.
Studije su pokazale da su prijateljstva koja se steknu u osnovnoj i srednjoj školi prijateljstva koja će se vjerojatnije trajati. Je li ovo istina za vas? Jeste li više bili društvena ili povučena osoba? Družite li se još uvijek s nekim iz MIOC-a? Jeste li uopće imali dovoljno vremena za svoja zanimanja i druženja, uz sve školske obveze?
Slažem se, neka prijateljstva zaista su potrajala do danas, a vjerujem da su to životna prijateljstva. Kad se prisjetim svojeg gustog rasporeda u srednjoj školi, ne mogu zamisliti kako sam uspjela uklopiti druženja, no ljudi su društvena bića i za druženje se uvijek nekako nađe vremena. Raspored mi nije dopuštao česte izlaske, no kad bi se ukazala prilika, priuštila bih si malo odmora i zabave.
Svakome u sjećanju ostanu nekoliko posebno dragih ili posebno neugodnih trenutaka iz srednje škole. Možete li podijeliti s nama neku priču? Što Vam je ostalo u posebno dobrom sjećanju, a što u lošem?
U sjećanju su mi ostali brojni lijepi događaji, poput priprema za školske koncerte, prijateljskih rasprava na školskim hodnicima te ushita ponavljanja za ispite u školskom podrumu. Ipak, s posebnom nostalgijom često se prisjetim školske knjižnice i brojnih lijepih razgovora s gđom Tkalčević, našom školskom knjižničarkom. Gđa Tkalčević prva bi saznala za naša neuspješna odgovaranja i uvijek bi ponudila riječi utjehe, a spremno bi se veselila našim malim uspjesima. Knjižnica je za mene bila poput sigurna utočišta u nekim stresnim trenutcima – ugodna tišina, topao ugođaj i izvrsne knjige koje bih ondje otkrila!
Nemam konkretan negativan događaj koji bih izdvojila; jedino negativno što mogu navesti u svom iskustvu, a vjerujem da je tako i u mnogim drugim školama, jest velika količina stresa. U okolini koja je vrlo ambiciozna, zdrava težnja k izvrsnosti može neprimjetno prijeći u nezdravu samokritičnost te tako narušiti samopouzdanje. U mom slučaju, morala sam smanjiti svoja očekivanja u vidu ocjena, što nijednom bivšem odlikašu nije lako. Slabije ocjene nerijetko se pripisuju lijenosti i nezainteresiranosti, a u stvarnosti je rijetko tako. U mnogim školama, slabije se ocjene izravno povezuju s neuspjehom ili problematičnošću, a smatram da to čini veliku štetu mladim osobama u razvoju, stoga se koristim prilikom kako bih ukazala na važnost mentalnog zdravlja i snažan utjecaj koji pedagozi imaju u radu s učenicima.
Jeste li tijekom školovanja u MIOC-u već znali da se želite razvijati u smjeru glazbe, a ne smjeru znanosti? Ako jeste, zašto ste odabrali MIOC?
Uvijek sam znala da se želim baviti glazbom. Međutim, bila sam vrlo znatiželjna i željna usvajanja ostalih znanja. Kao umjetnica, pretpostavljam da sam bila otvorena prema svijetu i spremna svako svoje oduševljenje iskoristiti kao nadahnuće u glazbenom djelovanju. Ono što me dodatno privuklo jesu učenici MIOC-a koji su vrlo ambiciozni i željni znanja. Premda su oni uglavnom zainteresirani za prirodoslovno-matematička područja, sve nas je povezivala ista želja za učenjem i napretkom.
Koje ste vještine stekli u MIOC-u, a da su Vam pomogle u karijeri ili u privatnom životu? Postoji li ijedan trenutak u kojem ste shvatili čime se hoćete baviti ili je to nešto što ste postupno otkrili tijekom školovanja?
U MIOC-u sam naučila mnogo o disciplini, profesionalnosti u radu te različitim pedagoškim pristupima, što je primjenjivo u svakom zanimanju.
Kada ste se počeli baviti glazbom? Je li to bila Vaša odluka ili Vas je okolina potaknula na to? Imate li sada podršku obitelji u odabiru studija i buduće karijere?
Glazbom se bavim od svoje sedme godine. Bila je to moja odluka, a sretna sam što su moji roditelji u meni vrlo rano prepoznali muzikalnost i sklonost prema umjetnosti. Međutim, oduvijek sam mislila da ću biti pijanistica. Cijeli moj glazbeni put započeo je sviranjem klavira, no tijekom srednje škole otkrila sam skladanje i u tome se još više pronašla. Tijekom cijelog mog obrazovanja imala sam podršku obitelji i bliskih osoba, ali i profesora. Vjerujem da su svi u meni prepoznali strast za glazbom i da me ne mogu zamisliti niti u jednoj drugoj profesiji.
Pronašle smo informaciju da ste prošle godine diplomirali Teoriju glazbe. Jeste li diplomirali i kompoziciju? Ako niste, a planirate, kako napredujete?
Tako je, prošle godine sam diplomirala Teoriju glazbe, a trenutno sam peta godina na studiju Kompozicije. Izrada diplomskog rada na tom studiju uključuje skladano 20-minutno djelo za simfonijski orkestar te pisanu analizu nastalog djela. Kao i u ostalim diplomskim radovima, trenutno prikupljam „materijale i literaturu“, što u mom slučaju znači prikupljanje inspiracije, glazbenih ideja te proučavanje i analiziranje različitih partitura vrsnih skladatelja. Skladanje je proces u kojem se osjećam vrlo ugodno, stoga ću zasigurno uživati u izradi diplomskog rada.
Saznale smo da ste komponirali već pet skladbi. Gdje pronalazite inspiraciju za svoja djela?
Do sada imam 30-ak skladbi, no vjerujem da mislite na skladbe čije su izvedbe javno objavljene. Inspiraciju pronalazim u svakodnevnom životu, u raznim svojim fascinacijama poput psihologije, filozofije i poezije, no inspiracija nije nužna da bi djelo nastalo. Kompozitorima često dođe inspiracija u obliku ideje ili strukturnog koncepta, no djela raspisujemo pomoću svih vještina i znanja koja smo stekli tijekom studija.
Koje instrumente znate svirati i koliko dugo Vam je trebalo da ih naučite? Želite li naučiti svirati još neki instrument? Bavite li se još nekim oblikom umjetnosti?
Moj primarni instrument je klavir – prošle godine sam položila svoj posljednji ispit iz klavira i tako ostvarila 17 godina pijanističkog obrazovanja. Leži mi i pjevanje jer sam tijekom raznih projekata imala prilike nastupati u zborskoj postavi. Nisam profesionalno potkovana da bih svirala neki drugi instrument, no kao skladateljica, istražila sam svaki od njih. Tijekom studija iskoristila sam priliku upisati kolegij Harfe te Udaraljki, što mi je pružilo priliku da i sama zasviram na tim instrumentima. Važno je znati specifičnosti instrumenata, način postizanja tona, ograničenja u izvedbi, virtuozne karakteristike na svakom instrumentu itd., kako bi skladba bila uspješno izvedena na radost svih – publike, izvođača i skladatelja. Sve su umjetnosti vrlo bliske u svojim načelima, možda ponajviše u činu stvaranja – stvoriti nešto ni iz čega donosi nam poseban ushit i pokreće nas u našem umjetničkom djelovanju. Na taj način gledam i ostale umjetnosti, a u slobodno vrijeme tu i tamo se okušam u poeziji, likovnom stvaralaštvu te proučavanju filmova i filmske glazbe.
Koji su Vaši ciljevi u budućnosti?
Nakon završetka studija, voljela bih se usavršavati u inozemstvu te stjecati nova znanja i iskustva, surađivati s različitim ansamblima. Pronašla sam se i u pedagoškom radu, stoga planiram nastaviti s radom u glazbenoj školi. Voljela bih u svom profesionalnom radu kombinirati skladateljsko djelovanje i pedagoški rad. Očarana sam kreativnim procesom učenika, koji kao da slabi što smo stariji. Rad s učenicima zaista me ispunjava i uvijek iznova podsjeća da moramo njegovati tu iskru koja nas pokreće u našem djelovanju, neovisno o zanimanju.
Kao glazbenica, nastojim prenijeti ljubav prema glazbi i kulturi mlađim generacijama, a kao bivša miočanka, prenijeti ljubav i poštovanje prema svim zanimanjima.
Linkovi na skladbe:
- https://youtu.be/R5OJpACOIRw
- https://youtu.be/t16MFj5gb08
- https://youtu.be/2BqGWhjKIfA
- https://youtu.be/rz9gFe0Bzyk
- https://youtu.be/pvs88oRCbG8
- https://youtu.be/Q8Hrl5sNYLY
- https://youtu.be/K4VvTlooVdg
- https://youtu.be/kPHGF_Skr_I