Nakon napornog dana u školi, legnem na kauč, upalim televizor i gledam nekog detektiva kako rješava ubojstvo te istovremeno i svoj ljubavni život… – rekao je učenik drugog razreda srednje škole dok je objašnjavao što voli gledati u slobodno vrijeme. Svatko od nas ima jedinstven ukus za izbor televizijskog programa i literaturu. Netko voli gledati vijesti ili informativan sadržaj, netko drugi voli reality emisije, a netko treći rado gleda sitcome. Međutim, jedan žanr posebno se ističe, a to su krimići.
Kao posebna književna vrsta, s književnicima i predanom čitateljskom publikom, krimići su postali važan dio književnosti 19. stoljeća. U početku su priče pratile detektiva koji je pokušavao otkriti tko je i kako, počinio određeni zločin, ali nije bilo policije koja je pokušavala riješiti slučaj niti se raspravljalo o motivima, alibijima, niti o ostalim tehnikama rješavanja ubojstava koje možemo vidjeti u modernim krimićima. Prva detektivska priča bila je Ubojstva u mrtvačnici Rue Edgara Allana Poea, objavljena u travnju 1841. godine čime je popularizirana nova književna vrsta. Iako se to književno djelo smatra prvim krimićem, u arapskoj se kulturi prvim krimićem smatra Tri jabuke, jedna od priča koje je Šeherezada ispričala u Tisuću i jednoj noći. Također, u kineskoj kulturi, roman Di Gong An, koji je napisan u 18. stoljeću, opisuje proslavljene slučajeve suca Di Renjiea iz 7. stoljeća.
Domaći autori također pišu dobre krimiće. Prvi hrvatski kriminalistički roman Kneginja iz Petrinjske ulice napisala je Marija Jurić Zagorka. Roman je do danas jedno od najvažnijih djela hrvatske književnosti. U tom izvrsnom i kvalitetno napisanom romanu autorica grubo kritizira mađarske policajce i njihove postupke u vremenu tijekom kojeg je Hrvatska bila sastavni dio Austro-Ugarskog Carstva.
Danas se pojavom novih medija krimići pojavljuju ne samo kao književna djela, već i kao filmska kultura. Prva kriminalistička serija koja je bila emitirana na televiziji zove se Telecrime. Ta serija emitirana je davne 1946. godine na BBC-ju. Serija je motivirala gledatelje da otkriju počinitelja zločina prije policije, dok je inspektor Holt bio prvi detektiv koji je rješavao zločine na televiziji. O tome zašto danas toliko volimo krimiće, razgovarali smo s jednom srednjoškolkom.
Koji televizijski program najviše pratiš i kakve knjige čitaš?
– Rijetko gledam televiziju, ali volim pratiti krimi-filmove/drame. Najčešće čitam fantaziju, sci-fi i misterije.
Znaš li možda što je u tebi pobudilo interes za gledanje ili čitanje krimića?
– Najiskrenije ne znam. Roditelji su mi oduvijek bili veliki fanovi Agathe Christie i sličnih, zbog čega se taj interes nastavio i na mene.
Koje autore najviše voliš i koji su ti najdraži krimići?
– Nemam najdražeg autora.
Što misliš zašto mnogi ljudi vole krimiće?
– Mislim da su krimići relativno lak način prikupljanja znanja i razvijanja mozga. Želite pretpostaviti što će se dogoditi, a lako se uživjeti u priču.
Do sada smo razgovarali o zabavnoj strani krimića, no mogu li oni utjecati na naše psihičko zdravlje? Naravno, nije tako loše svakodnevno gledati krimiće, ali ako se osjećate depresivno, tjeskobno ili paranoično, bilo bi dobro da procijenite koliko biste ih često trebali gledati. Nedavno istraživanje pokazalo je da se kod ljudi koji aktivno prate novosti o zločinu, bilo putem vijesti, radija ili televizijskih dokumentaraca, povećava strah od zločina, bez obzira na stvarnu stopu zločina. Slični strahovi mogu se pojaviti i u obožavatelja krimića. Važno je pratiti kako se osjećate dok slušate, čitate ili gledate i biti svjestan kako te priče mogu negativno utjecati na vaše psihičko zdravlje.
Nekoliko preporuka naših učenika i djelatnika za osobe željne dobrog krimića:
- film Sedam (1995.)
- serija Sherlock (2010.)
- serija Poirot (1989. – 2013.)
- roman Ubojstvo u Orient Expressu, Agatha Christie
- roman Veliki san, Raymond Chandler
- roman Nestala, Gillian Flynn
Ivan Pavin, 2.E
Naslovna fotografija: Erik Mclean na Unsplash