Sigurno vam se bar jednom dogodilo da niste imali zadaću ili ste, kao „pravi miočanin”, svjedočili tom neugodnom iskustvu nekog drugog učenika. Što onda? Postoji li način da izvučete živu glavu, a da pritom ne osvojite pokoji minus ili jedinicu? Možda je to kod nekih profesora nemoguće, ali uvijek se možemo zabaviti kreativnošću u smišljanju isprika. Upravo to upitasmo „miočane” koji su, naravno, u svemu vrhunski pa tako i u smišljanju isprika. Svi znamo klasičnu: „Pas mi je pojeo zadaću!“, ali iznenadili biste se čega se sve učenici mogu dosjetiti usred panike. Često se krivnja prebacuje na članove obitelji, bio to djed koji je zaspao na zadaći ili majka koja ju je bacila u smeće; braća koja uzimaju pogrešne bilježnice ili ih poderu, a ponekad i pojedu. Ponekad ogladni i obiteljska krava. Doduše, tu ispriku ne može svatko iskoristiti jer profesori znaju više nego što mislimo, tako da oprezno s isprikama i domaćim životinjama.
Svima su nam poznate i isprike u kojima iskorištavamo pokojne bližnje pa nerijetko ista osoba umre više puta u polugodištu, a pokatkad je pokojnik i nečiji nesretni mrav. Kako ne možemo uvijek biti kreativni, moramo biti i iskreni te reći: „Nije mi se dalo“, „Nisam stigao, imali smo testove“, „Gledao sam krivi raspored“, „Zaboravio sam bilježnicu“, „Nikako se ne uspijevam organizirati te nisam stigao napisati zadaću.“ Tko prizna, pola mu se oprašta, zar ne? Naravno, jedan od boljih pokušaja je: „Nisam bio u školi.“ Možda ste imali pametnijeg posla od pisanja zadaće. Kad razmislimo, uistinu su praznici i svi nekamo putuju pa je moguće da vam je zadaća ostala u Petrinji ili ste tijekom vikenda bili u Africi i bez interneta te mogućnosti pretraživanja. Sigurno vam je još i torba ostala kod kuće. Svašta se može dogoditi. Nekad samo imamo loš dan te odgovorimo: „Glup sam.“ Možda ste udžbenike dali učenicima IB programa? (Zar ih oni ne vraćaju?) Neki su domišljati pa odgovore: „Rekli ste da napravimo zadaću, ali ne i da je donesemo; stoga sam je napravio, ali ne i donio.” Možda: „Imam dvije iste bilježnice i pogrešnu sam donio u školu“, ili „Ponio sam listić, ali sam ga izgubio putem“, upravo vama urode plodom. Svatko ima svoj ukus pa tako neki vole upotrebljavati kalkulatore na solarnu energiju, ali što ako je vani oblačno? Nemoguće je napraviti domaću zadaću!
Kad razgovaramo o ukusima, neki se tako užive u utakmicu Dinama da ne uspiju napraviti zadaću. Nažalost, postoje i tragične priče. Napad nožem u Dubravi, a jedino sredstvo obrane bila je ta nesretna bilježnica sa zadaćom. Nekima bilježnice i listići pak odlete pod tramvaj. Možda ste četvrti razred, već je kasno za vas i zadaće: „Pa šta, nisam napisao nijednu zadaću od prvog razreda.“ Možda među ovim isprikama pronađete neku iskoristivu ili dobijete inspiraciju za stvaranje vlastite; a ako vam se koja posebno svidi, moći ćete glasati upravo za nju u natjecanju za najbolju ispriku za neimanje zadaće. Što li će razred s najboljom isprikom osvojiti? Odgovor još ne znamo, ali kako god bilo, zadaćama nikad kraja, pa tako niti isprikama.
Petra Popović, 2.C
Lektura: Maja Galić, 4.C
Naslovna fotografija: Joshua Hoehne na Unsplash